Hajduk je sinoć uz bakljadu i navijačku feštu stigao u Umag, već danas kreću i pripremne utakmice, lagano se vraćamo u nogometno doba. Pa je možda vrijeme za napisati tekst o nečem bitnom što se tiče ovih priprema.
I dok je većini navijačkog puka zanimljivo tko nije išao, možda se ipak nekoliko riječi treba napisati bar o jednom igraču koji jeste u Umagu. Svakako je pohvalno da je mladi Durdov tu, koliko se može pronaći po arhivama drugi najmlađi sudionik ikada. Samo je Vušković bio mlađi, na pripremama je bio i prije nego je imao uvjete zaigrati za seniore. Super je vidjeti i vratara Bezeljaka na popisu, kao sad već i redovne učesnike Hrgovića i Brajkovića. No, ipak poseban osvrt zaslužuje Noa Skoko.
Hajduk je klub koji će uvijek živjeti od prodaje igrača, to je surova realnost europskog nogometa, izvan engleske lige ima jednoznamenkast broj klubova koji nisu svojevrsni inkubatori. I to je tako, vjerojatno će biti i gore, tendencija je da su bogati sve bogatiji, a igrači se kupuju sve mlađi. Jedan Real je u posljednjih četiri-pet sezona kupio pet igrača ispod 23 godine starosti, što je prije bila rijetkost (Rodrygo, Vinicus, Kamavinga, Tchouameni, Bellingham, a dolazi i Endrick).
U takvom svjetskom nogometnom poretku Hajduk treba stalno po generaciji stvarati bar jednog dobrog nogometaša i to u ovom trenutku ide dobro. Iako su se režimski mediji uspjenili u zadnje vrijeme kako Hajduku to ne ide baš, činjenica je da je u Pukštasu i Siguru osiguran takav sustav na neko vrijeme. Iako Durdov igra sjajno na poziciji koja je druga najtraženija na tržištu, onoj krilnoj, još je premlad da se donosi finalni zaključak, treba vidjeti kako će ići onaj famozni prelazak u seniore. Digresija, najtraženije su klasične devetke, centarfori koji će potrpati u gol sve ono što momčad stvori, imamo trenutno primjer Arsenala koji pati zbog tog nedostatka, a na tržištu uopće nema nekog centarfora kojeg bi mogli kupiti, a da je taj rang. U tom svjetlu još i bizarnije djeluje otpis Kalinića ljetos, koliko god bio u godinama i dalje će on zabiti svoje ako mu ekipa doturi loptu u kazneni prostor.
Uglavnom, ovaj dug uvod samo je preludij za kazati kako u ovom trenutku Noa Skoko ima najviše kredita da postane next big thing Hajduka. Motorični veznjak zapravo igra odlično na svim pozicijama u sredini terena, trkački kapacitet mu je toliki da bez problema može odigrati zadnjeg veznog. Istovremeno je toliko kreativan pa čak i nepredvidljiv da može igrati i famoznu desetku. U ovom slučaju jabuka stvarno nije pala daleko od stabla, zapravo tim mogućnostima neodoljivo podsjeća na svog oca Josipa Skoku koji je uz Srđana Andrića bio možda najdojmljiviji vezni igrač Hajduka u posljednjih 20 godina. Uz jednu napomenu, trenutačno je dojam da Noa ima veći plafon potencijala od svog oca. Ono što ga posebno ističe je brzina njegovih odluka, rijetko kasni u dodavanju, a to je nešto što u konačnici razlikuje vrhunskog od dobrih veznih igrača.
Jasno, sve je ovo zapravo u sferi čaranja, nije bio jedan igrač koji je u omladinskim kategorijama djelovao vrhunski, a da bi ga onda prelazak u seniore srozao. Ako bi trebalo istaknuti potencijalni problem, to je fizička konstrukcija mladog Skoke, koji djeluje krhko. No, treba znati da krhak izgled ne znači da nema fizičke moći za ozbiljan nogomet. Pa i notorni Luka Modrić je djelovao žgoljavo i sitno, zato je i poslan bio u Zrinski na posudbu. U krajnjoj liniji, vjerojatno najbolji zadnji vezni trenutačno, Rodri, djeluje kao da bi mu trebalo pet do deset kila mase prije nego se ozbiljno počne baviti nogometom. No, to je svako dio koji će se sad na pripremama moći vidjeti, koliko je Noa spreman fizički se nositi sa zahtjevima seniorskog nogometa.
Inače nisam neki pobornik projiciranja uspjeha juniora, jer to je obično teret na pleća mladića koji tek ulaze u ozbiljan nogomet. No, Skoko je produkt australskog društva, a ako se nešto iz trenutačnog stanja Hajdukove Akademije može iščitati je da ta anglosaksonska djeca mnogo manje problema s očekivanjima i psihološkim teretom. Baš Sigur i Pukštas su empirijski dokazi tome.
Za kraj, jedna dosta bitna simbolika, nisam zamijetio da su je drugi primijetili. Mladi Skoko je dobio broj 15 na svom dresu. Isti onaj koji je nosio njegov otac. Nekad su simboli bitni, uostalom ljudi Hajduka vole baš zato što je simbol nečeg drugog u ovom društvu i domaćem nogometu. Pratit ćemo onda pozorno kako će Hajdukova 15-ka odraditi ove pripreme. Dobar dio hajdučke karijere otac Josip je igrao s jakom 14-kom u tandemu, Piđom Andrićem (nosio je i 11-ku neko vrijeme). Broj 14 je trenutačno slobodan u Hajduku.
