Ovoj Vladi, ali i svim onima prije nje da ne bude zabune, stalno su puna usta demografije. I djece i mladih. Stvarno će se svašta staviti pod egidu borbe za natalitet. A onda izjava ravnatelja Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Marka Rađe, o stanju s pedijatrima razmaskira čitav sustav.
Broj dnevnih posjeta i kontakata s pacijentima je prevelik i mogućnost da se nešto propusti je puno veća nego da imamo normalne brojke posjeta i pregleda
Ovakvo stanje u javnoj pedijatriji dovodi onda do odlaska u privatnu praksu ili u ekstreminijim slučajevima, odlaska u inozemstvo. Ali pravu dramatičnost stanja možete spoznati tek ako zagrebete po podacima. U Hrvatskoj u ovom trenutku ima oko 240 pedijatara, točan broj je teško znati zbog spominjanih odlazaka, ali i činjenice da je 40-50 onih koji ispunjavaju uvjete za mirovinu, ali rade jer nema tko drugi. Oni dakle svaki dan mogu u penziju. HZZO će kazati da nedostaje 60-tak pedijatara, Liječnička komora će spominjati brojku od 90, njihove se statiske razlikuju.
No, i sa tih oko 330 koliko je normativ, što bi se reklo, zapravo bi bilo zavaravanje u sustavu. Jer HZZO je tu brojku izmislio (nema bolje riječi od te) na osnovu uredbi i regula koje je kroz godine mijenjao. Tako se prvo mijenjao propisani broj djece po ordinaciji, ta je brojka podignuta s 850 na tisuću malih pacijenata. Što je među ostalim dovelo do ovog što šef domova zdravlja govori.
No, to nije sve, što bi se reklo u reklami. HZZO je ušao i u osebujno tumačenje pojma dijete. Pa je u Hrvatskoj nesumnjivo za pedijatre samo stanovništvo mlađe od sedam godina. Tu je doduše mali nesrazmjer u regulama, negdje se navodi kako je 14 dobna granica, ali posljednji dokumenti koje se na HZZO-u mogu naći govore kako pedijatri pokrivaju djecu do sedam godina. Uz napomenu da je od četvrte godine života omogućen i upis djece kod liječnika opće prakse.
Za usporedbu, u ostatku Europske unije dobna granica je najčešće na 14 godina, a u najmanje sedam država pedijatrijsko doba pacijenata traje do 18. rođendana. Nije zgoreg napomenuti da većina konvencija djecu računa do 14 godina, a neka prava djece im se daju i do 18 godina, pa čak i 21 godine. Uostalom, zakoni Republike Hrvatske djecu definiraju kao osobe do 14. rođendana. No, očigledno su u HZZO-u odlučili malo slobodnije ući u tumačenja kako bi se naizgled smanjio nedostatak pedijatara.
No, ni to nije sve. Situacija na terenu je u nekim mjestima još i gora. Naime, ovih 240 i kusur pedijatara jasno da nisu pravilno raspoređeni. Pa tako postoje mjesta koja uopće nemaju pedijatra i teško ih mogu privući sebi. Deficitarno je to mjesto u svim regijama, pa jasno da oni novi koji dolaze idu na atraktivnije lokacije. Oni pasivni krajevi onda često budu u situaciji da djeca jednostavno budu prijavljena kod liječnika opće prakse, obiteljskih liječnika kako se to sada zove. I prije tog četvrtog rođendana.
Dakle, mi pričmo o demografiji i palcima, a istovremeno ono osnovno za djecu, zdravstvenu zaštitu, smo devastrirali do alarmatnih granica. Napomenimo još dvije brojke. U Hrvatskoj je u ovom trenutku preko 700 tisuća maloljetnih osoba, a preko 550.000 je onih do 14 godina. O njima se brine niti 250 pedijatara.
