Crtica prva – Rijeka je zatražila odgodu utakmice s Hajdukom. Nikome ništa, sve po propisima, o čijoj smislenosti bi se dalo razgovarati, ali sve je po propisima i nema nikakvih polemičkih tonova. Odgoda Hajduku ne odgovara, ali tko te pita.
Dva tjedna kasnije dolazi vijest kako je Josip Brezni odgodio utakmicu Hajduka s Goricom zbog pomicanja termina Hajdukovog gostovanja u Portugalu. Odgodio ju je po službenoj dužnosti, ne na traženje Hajduka.
Kraval. Naslovi, ankete, upitna regularnost natjecanja, potres.
Crtica druga – Osijek i Dinamo prodaju nešto pretplata. Afirmativni tekstovi o povratku gledatelja na tribine, iako su prodali doslovno – nešto pretplata.
Hajduk objavi početak prodaje pretplata, nešto skupljih nego lani, izlaze informacije o konsterniranosti i ljutnji navijača.
Kraval. Naslovi, ankete, panika, potres.
Hajduk par tjedana kasnije obori rekord u prodanim pretplatama, ni riječi o povratku navijača na stadione, uzima se to sve skupa zdravo za gotovo, nitko ni da spomene kako pretplate očito imaju sasvim normalnu cijenu s obzirom na potražnju.
Crtica treća – Osijek u prvoj europskoj utakmici napuni nešto manje od trećine kapaciteta stadiona – krasna atmosfera, povratak navijača. Dinamo isto tako – ljudi su na godišnjem. Na domaćoj prvenstvenoj utakmici 3393 gledatelja dođe u Maksimir na Istru – opet ljudi na godišnjem.
Dva tjedna ranije u Puli 4246 gledatelja, a barem tri tisuće od toga navijači Hajduka – valjda su došli na godišnji u Istru, nikome ništa. Za večerašnju utakmicu Hajduka u Varaždinu dvije tribine već rasprodane, a napunit će se vjerojatno i treća, od čega opet barem 50% navijači Hajduka, valjda idu na godišnji špancirat malo.
Šta zna Dalmatinac šta je 500 kilometara u jednom smjeru. Na godišnjem je, iljadu kilometri gori doli, šta sad…
Očekujem da ako na Poljudu u četvrtak bude manje od 30 tisuća ljudi čitamo o tome kako su navijači okrenuli leđa Hajduku…
Prevelik je Hajduk za ovu tužnu mordorsku kloaku. Baš prevelik.
