Povod pisanja ovog članka je bio još jedan u nizu dizanja stražnje noge i pokušaja zapišavanja hajdučkih pokušaja. Ovaj put je prije koji dan jedna od nesumnjivih legendi hrvatskog nogometa, Dražen Besek*(zašto ga smatram legendom pročitajte na dnu članka) za Sportklub prokomentirao početak sezone i smjene trenera u Hajduku i Osijeku.
Pa evo što kaže za smjenu u Hajduku u odgovoru novinarki Sportkluba:
“Hajduk je nažalost podlegao pritiscima i nije se uspio izboriti. U Europi nisu imali sreću jer su naletjeli na prejakog protivnika u ovom trenu, ali to nije smjelo utjecati na HNL. Smijenili su sad i trenera Dambrauskasa i sigurno će se sad morati tražiti jer čim je promjena trenera potreban je i neki period gdje će oni morati to prevladati, koliko će to brzo uspjeti… Ja im želim da što prije jer inače će imati problem i s drugim mjestom.”
Sljedeće pitanje, logično, novinarka Sportkluba, Ines Švagelj pita za smjenu u Osijeku, a Besek odgovara ovako:
“Osijek je isto promijenio trenera što nije dobro, ali ostao im je trener iz stručnog stožera što se može bezbolnije prebroditi jer Osijek ima dobru momčad i već sad ove utakmice koje vodi Poms pokazuju da će biti dobri.”
Što god ja sad napisao o ovome je besmisleno, riječi govore same za sebe. Poanta je da svakih nekoliko dana naletim(o) na ovakve primjere, od Hajdukovih remija i poraza se rade spektakli, svaki potez se naziva upitnim, trava koja je propala kako u Splitu, tako i Puli i Šibeniku se problematizira samo u Splitu, i tako dalje i tako dalje…
A ja se ponekad volim poigrati s podacima i činjenicama, jer jedini je to način za borbu protiv mordorskog narativa.
Hajduk je drugi. I vjerojatno će na tom mjestu i ostati, osim ako se ne promijeni cijela paradigma hrvatskog nogometa, ili Livaja, Krovinović, Kalinić i društvo do konca sezone ne naprave niti jednu grešku, što je nemoguće. I prvo i drugo.
A realno, prije će pritiskati prvo mjesto, nego što će mu biti ugroženo to drugo, bez obzira što, eto, Osijek ima kontinuitet, jer je ostao pomoćnik, a Hajduk je potresen jer je promijenio trenera, a momčad vodi… Čekaj, stani..
Ma dobro, ajmo na činjenice.
Hajdukova momčad je, kažu upućeni, treća najskuplja u Hrvatskoj po ciframa koje se izdvajaju za plaće pogona prve momčadi. Taj podatak nemam gdje provjeriti, ali ono što, zahvaljujući Transfermarktu mogu – jest iznos odšteta koje su hrvatski klubovi izdvojili za pojačanja u zadnjih nekoliko godina.
Pa smo otvorili Excel tablicu i upisivali jednog po jednog igrača za kojeg je plaćena odšteta u zadnje četiri sezone i zbrojili sve ulazne transfere tri usporediva hrvatska kluba (iako su zapravo dva usporediva, a jedan je poseban na svaki način, ali neka bude ovako).
Hajduk je u tom razdoblju isplatio odšteta u visini od 4,2 milijuna eura. Transfermarkt momčad Hajduka trenutno vrednuje cijenom od 46,8 milijuna eura.
Osijek je u istom periodu platio više nego dvostruko novca od Hajduka za svoja pojačanja – 8,85 milijuna, a momčad mu vrijedi 36,5 milijuna, dakle dvadesetak posto manje od Hajdukove.
Dinamo je u isto doba na pojačanja potrošio gotovo 42 milijuna eura, dakle trostruko i više od Hajduka i Osijeka zajedno. Momčad mu vrijedi tek nešto manje od 100 milijuna eurića.
I shodno ovim podacima, sve da u jednadžbu i ne ubacujemo mordorsko dijeljenje pravde, nad kojim je, kažu upućeniji od mene potpunu kontrolu zadržao jedan lik iz bajke kojem domaći kvislinzi često tepaju i smatraju ga herojem, jasno je kao prvo da je Hajduk zapravo taman na mjestu koje mu pripada, a možda i mjesto iznad.
A to mjesto iznad je zasluženo tako što Hajduk očito bolje upravlja svojim resursima, jer potrošio je i troši manje od konkurencije, a vrijedi više, što bi se u normalnom društvu pozdravljalo i hvalilo.
Ali kod nas su heroji oni koji kradu, ali su uspješni. I tu pomoći nema. Posebno što znamo da takve često biramo i na izborima, pa je naivno očekivati pomoć sustava.
Hajduk sutra ide kod Rijeke kao apsolutni favorit, sve osim pobjede smatrati će se teškim kiksom.
Ako se sjetite kako smo ispraćali momčad na isto putovanje ne baš tako davno, možda ćete shvatiti o čemu pokušavam pisati danas.
I nije problem u tome što je to uvjetovano i nazadovanjem riječkog kluba, problem je što nam je mordorska klika, potpomognuta lokalnim kvislinzima godinama tu lijepu priču s Kvarnera prodavala kao model koji treba slijediti i suprotnost Hajdukovom lutanju i kružnim tokovima.
A problem je da oni uopće nisu ni shvatili našu priču. Što je dobro, jer nije to za svakoga.
…
*zbog stihova ovjavljenih prije više od 30 godina:
„Je li ono morski cucak / je li ono morski pesek
Šalja Cupan, Boban, Besek“
