Gotovo pa hipnotička masa maše zastavama i urla ime države. Vođa na velikoj sceni upravlja njome svojim govorom, a ona odgovara u transu. Prijeti se svima koji su protivni ideji ekspanzije te države.
Ne, ne pišemo o velikom nacističkom skupu u Nurnbergu 1934. godine koji je Leni Riefenstahl poslužio za snimanje filma “Trijumf volje”. Govorimo o Moskvi sinoć i skupu organizranom kao proslavi pripojenja dijela Ukrajine Rusiji. Dobro, ima tu nekih razlika, nacisti su bili mnogo organiziranijih, njihovi skupovi nisu djelovali kao parada pijanih ljudi, a Hitler je definitivno imao puno veću sposobnost upravljanja masama. Pomalo je jadno djelovalo Putinovo “Idemo hura na tri”, ipak je on na površinu isplivao iz birokratskog sustava KGB-a, kojem nikad u prvom planu nije bilo razvijanje socijalnih vještina.
Ovaj skup zapravo je najbitnije što se dogodilo jučer u Rusiji. Pompozna predstava na kojoj je Putin u zidinama Kremlja proglasio pripajanja Zaporižja, Hersona, Luhanska i Donecka Rusiji zapravo je bio isprazni čin, samo još jedan dokaz da Putin nema masterplan, osim onog da on sebi želi spomenik kroz Veliku Rusiju. Kako operativno doći do toga, e to je već voždu problem. Isprazne su njegove riječi jer su u potpunoj opoziciji s onim kako je počeo agresiju na Ukrajinu. Sad je istaknuo da se bori protiv zapadnog sustava vrijednosti, protiv transrodnosti, nenuklearne obitelji, svega i svačega je on tu nabrojao. Potpuno ignoriravši činjenicu da je u veljači oglasio kako na Ukrajinu ide kako bi zaustavio naciste. Kako su nacisti nestali, a pojavili se gejevi kao protivnici, nikako nije jasno.
Samo proglašenje pripajanja u sebi ima i jednu bizarnost do sada nezabilježenu u političkoj povijesti. Putin i Rusija su naime anektirali oblast Zaporižja. Kojem je glavni grad, jasno, Zaporižja. Kojem Rusi nisu niti blizu, samo njihove rakete koje ga napadaju. Jasno, nitko od dvorske svite nije imao petlje prigovoriti vođi na toj pojedinosti. Opasni su kremaljski prozori, lako se pada.
Istovremeno, događanja na bojišnici ne pomažu Putinu da ispadne frajer svojim proglasima i proslavama. Ukrajinske snage u potpunosti su okružili Liman, grad koji su Rusi utvrdili i koji je bio glavna točka obrane sjevernog Donecka i južnog Luhanska. Za pretpostaviti je da Ukrajinci neće frontalno svim snagama krenuti na Liman, već će sad neko vrijeme potrošiti na čistu opsadu dok, prema procjenama, tri do pet tisuća ruskih vojnika ne shvati da je sve gotovo.
Pad Limana, uz sve izglednije izglednije okruživanje i Kremine s tri strane dovodi u ogromni problem ruske postrojbe u Lisičansku i Siverskom Donecku. Stanje na luhanskom i doneckom bojištu jednostavno ne izgleda dobro za Ruse. Ukrajinci koriste nešto što se zove “korozivni pristup” u vojnoj terminologiji, na gotovo čitavoj liniji bojišnice napadaju srednjim intezitetom i povremeno preuzimaju kontrolu nad mjestima. Rusi jednostavno nemaju načina da koncentriraju obranu, jer bi bila potrebna na čitavom ratištu.
Stvar je zdravog razuma zaključiti da ruske snage ne mogu istovremeno braniti i Herson s jedne strane, te Luhansku i Donecku oblast s druge. No, Putin je vojnim zapovjednicima zabranio napuštanje Hersona i utvrđivanje na istočnoj obali Dnipra. Zbog političkih razloga, ruska strana je u podređenom položaju. Tim više što više nije nikakva tajna da su Ukrajinci na području Zaporižje koncentrirali brigade koje još nisu niti ušle u sukob i koje samo čekaju hoće li Rusi oslabiti položaje kod Melitopolja da pojačaju bilo hersonski bilo luhanski front. A gubitak Melitopolja bi stvorio paniku. Ukrajincima bi se onda na desnom krilu otvarao put prema Krimu, a na lijevom prema Mariupolju.
I sad povratak na početak, zašto je bitan sinoćnji skup u Moskvi? Jer pokazuje da još uvijek kritična masa u Rusiji podržava Putina. Desetljeća, ako ne i stoljeća ispiranja mozga te indoktrinacije čine ruske građane još uvijek uvjerenima da vlast ne može biti u krivu. Jer Rusija je već stoljećima apsolutistička država. Prvo je apsolut bio car, potom Komunistička partija, a sad je Vladimir Putin. A jedna od karakteristika apsolutističkih sustava je da je vladar uvijek u pravu. Pa i kad nije.
