Jučer i danas sam otprilike trideset puta provjeravao tablicu HNL-a doslovno na svim dostupnim platformama i portalima, valjda pokušavajući uvjeriti sam sebe da izgleda tako kako izgleda, a zapravo uživajući u pogledu svaki put iznova.
Hajduk ima četiri boda više od najbližeg pratitelja, Dinamu bježi osam, pamtim pet, ali u svakom slučaju svakom Hajdukovcu izgleda baš kao i učinak momčadi u prvenstvu – savršeno.
I računica je jasna, uvijek ista – ako Hajduk dobije sve do kraja, sigurno će biti prvak. Čak i ako izgubi jednu, titula neće izmaknuti.
I ta situacija je doista nešto na što se nismo navikli, ali još više se nisu navikli svi oni drugi, kojima je Hajduk smetnja, a da se razumijemo, radi se o baš svima koji nisu navijači Hajduka. I otvorena je sezona lova na Hajduk, i ne mislim pritom samo na mjesto na tablici, nego na doslovno sve frontove.
Najnovija preslagivanja, koja samo onima koji uporno vjeruju u mordorsku priču o obitelji i hrvatskom nogometu u kojem cvijeta tisuću cvjetova ne izazivaju nagon za povraćanjem su samo jedna od epizoda koje se ponavljaju iz sezone u sezonu, a sve to što se ovih dana događa se može (ako imate želudac za to) pronaći u prošlogodišnjim poslanicama notornog kriminalca koji još uvijek upravlja hrvatskim nogometom. Makar i preko daljinskog upravljača.
Sve što je nenormalno se u hrvatskom nogometu može i smije dogoditi.
Kriminalac može biti šef cijelog saveza, krivokletnici mogu biti uzori, pravdu mogu dijeliti korumpirani tipovi, o nogometu mogu pisati ljudi koji krše baš sve novinarske kodekse, mržnja se može prelijevati sa svih strana, ali samo jedna stvar je nedopustiva.
Da klub koji je van te cijele kriminalno koruptivne hobotnice pobijedi sve ostale. A razlog za to nije neka mržnja prema Hajduku, koja doduše postoji, razlog za to je – lova.
Lova koja će im izmaknuti ako Hajduk, a tu moram naglasiti – ovakav Hajduk pokupi šlag s torte i onemogući njima da zarađuju od truda nogometaša.
Da Hajduk poljubi prsten i postane isti kao svi drugi, nikome ne bi bio problem da i uzme poneku titulu, samo da se lova vrti u istim krugovima.
I zato je ova brojka koja se bliži stotoj tisući toliko važna. Da štiti Hajduka od tih pokušaja, da ostane van cijele te priče, jedini je to štit i jedina brana tome da Hajduk postane dio mordorske koalicije ili korporacije, kako vam drago.
A to bi bio jedini poraz na koji nikad ne smijemo pristati.
I zato je vrlo važno da se u samom Hajduku spreme na sve udarce koji će još doći, da se koncentriraju na svaku sljedeću utakmicu i da, baš kao u Varaždinu prekjučer budu spremni biti bolji od svakoga za dva ili tri gola, a možda i četiri ako će djelitelji pravde istu dijeliti ovako kako je dijele trenutno i ako će klubovi razmjenjivati trenere i igrače logikom koja je sve samo ne sportska.
I da, važno je da se momčad dodatno pojača, teško da će ovo što Hajduk trenutno ima biti dovoljno, jer sam je protiv svih i jednostavno će trebati više.
p.s. Mala osobna crtica – velika zahvala Janu Mlakaru, koji je prototip profesionalca i karaktera koji je potreban Hajduku. A činjenica da smo u takvom momentu da nam trebaju bolji od njega pokazuje koliko je Hajduk napredovao zadnjih godina. I da, doista sam uvjeren da je taj simpatični Slovenac zaslužio dobiti pozivnicu doći na rivu u svibnju. I uvjeren sam da će imati zašto i doći.
