Iza nas je najturbulentniji tjedan u domaćoj ligi otkad znam za sebe ili bar od siječnja 2005. godine. Kad je Niko Kranjčar prešao u Hajduk, iako je koji dan prije toga zagrebački gradonačelnik Milan Bandić govorio da ne bu to tako završilo. Dinamovi šefovi tražili su tada da Kranjčar potpiše izjavu kako baš želi u Hajduka, navijači su mu pred zagrebačkim domom palili svijeće, nastala je tada i doskočica i o svinji debeloj za koju nema oprosta. Koju će uskoro zapjevati i neki današnji članovi stožera reprezentacije, ali neće biti kažnjeni za verbalni delikt.
Ovotjedna zbivanja nisu izazvala baš toliko vatrene reakcije, nije ni čudo, osim Marka Livaje u ligi nema igrača ili dužnosnika koji ima karizmu kakvu je Kranjčar tada imao. A Livaja neće nigdje. Sada i oni koji su palili svijeće jer im je igrač otišao u suparnički klub nakon višetjednih pregovora ne vide nikakav problem da je njihov klub oteo trenera suparnika nakon sat-dva dogovora. Dapače, vide to normalnim poslom. Malo licemjerja uvijek dobro dođe kad je korisno.
Damir Mišković je čitav jedan dan izigravao žrtvu kojoj su, kako je tvrdio, bez njegovog znanja oteli trenera. Naknadno je ispalo da je ipak on odlučio pustiti Jakirovića odmah, a ne iza Lillea, kako ne bi ostao bez 200-300 tisuća eura. Iza toga je Rijekin kapo zašutio, ne priča više o transferu, samo nastavlja demagogijom i populizmom, pa za sutra najavljuje gledanje susreta protiv Dinama s juga. Vidi se tko mu je glavni uzor, i Mamić je tako znao. Gledat će tako dvoboj u kojem će suparnički trener svoju momčad znati slabije od protivničke.
Još je jedna nebuloza bila ovaj tjedan u HNL-u, samo je nekako prošla ispod radara. Stojković i Kačavenda prešli su u Dinamo. Prije dva vikenda Lokomotiva i Dinamo su trebali igrati susret koji je bio odgođen. Sad je jasnija želja Dinama da ne odigra taj susret, iako su mogli zbog odgode dvoboja s AEK-om. Jer, Kačavenda i Stojković umjesto da igraju protiv Dinama, u naknadnoj utakmici igrat će protiv Lokomotive. Liga apsurda.
Ovaj tjedan je i egzodus iz Dinama krenuo, a zanimljiv je slučaj Livakovića, u kojem se vidjela sva nakaradnost medijskog sustava. Trakavica s njim i Fenerbahceom traje sad već tjednima, Dinamov kontigent novinara pisao je kako Fener nudi osam milijuna, ali da Zagrepčani ne pristaju, potom je i osam i pol bilo u priči, na kraju su zaključili da je otišao za devet milijuna i milijun bonusa. Čime se došlo na onih deset milijuna kolika je bila Livakovićeva izlazna klauzula. Ali, avaj, turski klub je odlučio javno bojaviti detalje, otišao je reprezentativni golman za 6,65 milijuna i 950 tisuća bonusa. Puno manje nego su Dinamovi medijski pouzdanici pisali. I nikome ništa, bar neka isprika javnosti ili takvo što, ne.
Zanimljiv je na kraju ovaj trenerski defile u HNL-u, doveo je do krajnje bizarne situacije. Izuzmite Leku i dva stranca u Belupu i Istri, svih ostalih sedam trenera su Dinamovci koji to i ne skrivaju. Ne znači to ništa, prvi je Sopić pokazao da želi i da zna otrgnuti bodove Dinamu, ali svejedno jako zanimljiv trenutak domaćeg nogometa.
S druge strane potpuno drugačija slika u Dalmaciji. Nekakav optimistični spokoj oko Hajduka. Valjda prvi put od onih scena 1999. godine da u potresima i šokovima u domaćoj ligi Hajduk stvarno nema nikakvog udjela. Kao da smo drugi svijet. Čak ni najava prodaje Jana Mlakara nije izazvala negodovanje, samo se gleda koga će se na tu poziciju dovesti. Ukoliko to doista bude Ante Crnac, bit ću osobno baš zadovoljan. Inside forward, kako se voli nazivati takav tip igrača, na poziciji desnog krila, ono što će se jako dobro uklopiti na stil igre Livaje, ali i Moufija.
Nekako svečarski je tjedan iza Hajduka, rođendan je imao Rokas Pukštas, čiji se povratak u puni trening iščekuje. Danas je rođendan Marku Livaji, igraču koji je promijenio sve u Hajduku, kojem se treba biti zahvalan za njegove odluke koje su atmosferu izmjenile na neslućene razine. Daleko od toga, u klubu se radilo jako dobro, bilo bi rezultata i bez njega zasigurno, ali sve ono nogometno, ali i nenogometno što je donio stvorilo je toliki val optimizma i nade da je Hajduk danas možda i na najavišim granama otkad ne igra jugo-ligu.
Sad ide onaj dio zbog kojeg će opet biti da je Piksi lud, a Dvanaesti će unatoč novootkrivenom optimizmu krenuti hiperventilirati. Da, zbilja sam uvjeren da dogodine Hajduk i u Europi može igrati bitnu ulogu. Ako se dogodi, a nadam se da hoće, da napad bude Perišić, Livaja i Crnac; u veznoj liniji imaš Krovinovića i sezonu iskusnije Sigura i Pukštasa, s Odjidjom da bude dašak iskustva; u obrani Melnjak, Elez, Šarlija i Moufi, uz rotacije Ferra i Dialla… Strašna je to ekipa, koja može biti i europski uspješna. Uzeti neke bodove u Ligi prvaka ili ući u nokaut fazu ova dva slabija natjecanja.
Za takvo što treba uzeti titulu, unatoč svemu što se sprema. Jer time osiguravaš kvalifikacije Lige prvaka, ali imaš i gotovo siguran ulazn u skupine druga dva natjecanja. Jer onaj famozni Champions Path kvalifikacija Europa lige i Konferencijske je takav da jednostavno ne možeš ne proći jednog protivnika, što je dovoljno za skupine. A za sve to, potrebno je ići korak po korak te danas Marku Livaji za rođendan pokloniti pobjedu u Varaždinu.
