Kako smo istaknuli u jutrošnjoj Izjavi dana, umorili smo se. Doista nije jednostavno biti u poziciji u kojoj čovjek pokušava ostati normalan dok te ogromna većina uvjerava u drugačije, koliko god nam zapravo svima u redakciji to bila prirodna pozicija nekom malom osobnom odlukom još u formativnim godinama.
Još dok nije počeo drugi dio sezone HNL-a smo u nebrojeno navrata pisali kolege iz redakcije i ja o tome kako nam se sprema sve i svašta. U petak, doslovno dan prije utakmice sam napisao cijeli članak o tome što nam se sprema i tekst završio time da bih ja doista volio pisati o tome zašto Hajduk ne igra bolje ili zašto Varaždin igra lijep nogomet, ali i zaključio da je to najsporednija stvar na svijetu.
Kad bismo pristali na takav narativ koji nam nameću već desetljećima, priznali bismo da je u ovoj zemlji sve normalno.
Pristali bismo na to da je normalno da jedan klub skupo kupuje igrače koje može dobiti besplatno, pa onda ovi baš tad rade kardinalne greške i promašuju penale protiv njih, pristali bismo na to da je normalno da se identični prekršaji ne sude jednima a sude drugima i to uvijek istima, pristali bismo na to da je normalno da ljudi koji su osuđeni za kriminal u nogometu i dalje imaju funkcije u savezu, pristali bismo na to da je normalno da je jedna partija, pri tom i sama osuđena za kriminal – okupirala sve državne institucije, pa tako i nogometni savez.
Raspravljati o igri u kojoj zadane postavke nisu ravnopravne je potpuno besmisleno, jer ne igramo isti sport. Baš kao da raspravljamo o komunikacijskim vještinama ili stilu oblačenja političara koji su korumpirani i kradu na svakom koraku. Kažu da je Hitler bio slikar, moglo bi se i kritike o njegovoj umjetnosti pisati, zar ne?
I ne, ne pišemo mi o tome zato što smo veliki Hajdukovci i pokušavamo štititi svoj klub.
Hajduk i njegove uprave su jednako krive za stanje u nogometu, što zbog sudjelovanja u kriminalu nekad i pristajanju na pravila igre, što zbog nečinjenja i pristajanja na pravila igre.
Naša je dužnost kao novinara ukazivati na nepravilnosti, ukazivati na kriminal, ukazivati na nejednakost. A ni to nije lako dok vam 90% medija uredno piše o svemu tome kao nečemu normalnom i svaku odluku struktura opravdavaju bez kritike i poslušno poput pravih plaćeničkih trabanata sustava.
Već mi je baš naporno uopće ulaziti u rasprave i tumačiti kako nikad nije stvar u jednoj odluci, već u nizu njih. Kolege s Dalmatinskog portala pokušavaju videima pokazati nejednakost, genijalne Crne kese su u jednom jedinom videu pojasnile cijeli problem hrvatskog nogometa, pogledajte to ovdje, ali za shvatiti sve to skupa je trebalo godinama iz dana u dan pažljivo pratiti i gledati otvorenih očiju i uma, što je ljudima naporno i teško.
Pa je lakše zatvoriti oči i ponavljati ono što viče masa, a pišu podguzne muhe režima.
Hajduk ne valja, Hajduk je sve sam kriv, Rijeka i Dinamo su super. Hajdukovi navijači su divljaci, ovi sa sjevera su naši dečki koji se ponekad zaigraju.
Šire ti genijalci mržnju prema Hajduku i Dalmaciji toliko dugo da je to već postao teški mainstream, a kod nas ima dovoljno kvislinga koji će to uvijek raspiriti, pokušat ubaciti crv sumnje i među nas, a onda, hvala Bogu, i među nama ima dovoljno razočaranja i ljutnje da uvijek padne na plodno tlo.
A mi ovdje na Trafici nismo od onih koji ne znaju prepoznati greške u našim redovima, dapače. I sve greške, kao što je i sam predsjednik Jakobušić rekao u više navrata su uvijek stvar Uprave, točnije baš predsjednika.
Šutnjom i nečinjenjem prema strukturama HNS-a niste osigurali momčadi ono najosnovnije da bi bila konkurentna – natjecanje u ravnopravnim uvjetima.
A rušenjem hijerarhije unutar sportske strukture kluba ste onemogućili i određene druge pomake u napretku prve momčadi, koja šteka, iako je to najmanji problem, ne stvara se ni momčad ni igra u tako kratkom roku.
A ako svoje osobne ambicije možda stavljate ispred klupskih, onda niste za Hajduka. To važi za sve – od portira, preko igrača, do predsjednika.
Zagrmite, predsjedniče, zadnji je trenutak. Iskoristite status koji ste izgradili u javnosti u ove tri godine, zaprijetite i politici, bez straha, ne mogu Vam ništa s ovih 100 tisuća ljudi iza Vas.
Puštajte glazbeni hit iz naslova svakog jutra u svlačionici, objasnite igračima da je ovo rat koji ne smiju izgubiti, budite lav na čelu svojih trupa.
Budite samo ono što nas dugo uvjeravate da jeste.
