Kroz život pokušavam ići kao pojedinac, izbjegavajući biti dio mase, a u poslu kojim se bavim uvijek pokušavam uobličiti svoje osobne stavove u više ili manje smislene članke.
Ipak, često, dok pišem o Hajduku, na što je otišao dobar komad mojeg ovih dana četvrt stoljeća bavljenja novinarstvom – koristim i zamjenicu mi.
I često to mi koristim kad pišem o navijačima Hajduka, ponekad kad pišem o članovima Hajduka, a često i kad pišem o Hajduku i onima koji ga vole općenito.
I doista, koliko god bio svjestan razlika među svima nama, a ogromne su i neka su, jer čak i kad sjednem sa članovima svoje obitelji i nekolicinom najbližih prijatelja, nakon sat vremena rasprave o Hajduku zaključim da je čudo kako Hajdukovci išta uspijevaju učiniti zajedno s obzirom da smo spremni zakrvit se oko toga tko bi trebao igrat lijevog beka u juniorima, a kamoli oko toga kako bi trebalo vodit klub – smatram da postoji to mi.
I to moje mi zapravo uključuje sve one koji Hajduka osjećaju i žive, bez obzira što mislili o bilo čemu što je vezano uz način funkcioniranja kluba.
Ono gdje vidim problem već godinama jest da postoji puno ljudi koji to mi upotrebljavaju i doživljavaju sasvim drugačije.
Postoje ljudi koji pod mi smatraju samo one koji se svrstavaju u neku od grupa koje dijele njihovo mišljenje oko načina upravljanja, postoje oni koji pod mi smatraju samo one koji idu redovno na sve utakmice, ali sve to oko navijača je čak i manji problem, iako ga ne treba zanemariti.
Postoje i ljudi koji se deklariraju kao Hajdukovci, ali čine puno toga da otežaju život klubu, pa kad oni upotrijebe to mi, osjetim nelagodu, jer jednostavno ne mogu podnijeti biti u istom skupu s tim tipovima, ali čak i to je manji problem, iako ga nikako ne treba zanemariti.
Ono čemu sam često svjedočio prateći Hajduka jest činjenica da su u klubu često radili ljudi koji su izgovarali to mi – a onda bih ja shvatio da oni time ne misle na svoj klub, nego onu grupu ljudi koja unutar kluba gura neku svoju agendu i to je često bio najveći problem kluba.
Hajduk je prevelik da bi oko njega postojalo jednoumlje, da se razumijemo. Za mene je raznolikost u razmišljanjima dobrodošla, dapače – sasvim poželjna.
Ali baš zato, posebno za ljude koji vode klub, zamjenica mi – jednostavno mora uključivati sve dobronamjerne ljude u i oko kluba.
Ima jedna rečenica koju je predsjednik Hajduka rekao i koja se često citirala na razne načine, logički je nepostojana, ali i nije tako loša ako ju se dobronamjerno shvati – ono kad je rekao da ako vi ne razumijete što mi radimo, to znači da je dobro. (citiram po sjećanju, ali znate na što mislim)
Naime, činjenica je da uprava kluba mora biti samostalna u donošenju odluka, i mislim da je to bila osnovna namjera predsjednika kada je izgovorio tu rečenicu, ali ono što predsjednik i ljudi koji vode klub moraju uzimati u obzir je da je njihova dužnost u to mi uključiti što više ljudi.
A to se postiže transparentnošću.
Naime, ja osobno doista nemam problem s teškim odlukama i uvjeren sam da nitko tko vodi ovaj klub više nikad neće svjesno donositi odluke koje će štetiti klubu.
Da bi spriječili odvajanje njihovog mi od našeg mi, jednostavno moraju biti otvoreniji u svojem radu, uz sav rizik koji donosi takav modus operandi. Naime, što god napravili, dijelu navijača ili javnosti to neće odgovarati.
Doslovno se ne sjećam odluke koja je u klubu donesena, a da dio hajdučke javnosti nije istu dočekao na nož.
Ali to je Hajduk.
Recimo, svima nam je jasno da Hajduk ne pliva u novcu. I puno toga što se radi je uvjetovano tom činjenicom, živimo u doba surovog kapitalizma, koji je u našoj zemlji još pojačan nestabilnom gospodarskom situacijom, tragičnim pravosudnim sustavom i društvom prožetim korupcijom.
Istodobno, zapravo nemamo pojma o konkretnoj situaciji, iz vrha kluba se o tome ne oglašavaju, što mogu razumjeti, ali zapravo rade sami sebi problem puštajući javnost da pada u euforije i depresije ovisno o trenutnom rezultatu, dižu očekivanja navijača do razina koje nisu realne, a onda se događaju i kritike koje jednostavno ne stoje.
Niti je Hajduk favorit za osvajanje prvenstva, niti je Hajduk u krizi.
I mi to znamo.
Dobro, ja to znam i jedan dio nas to zna.
Zadatak je vodstva kluba s time upoznati sve one koji osjećaju ovaj klub, otvoreno reći s kojim se sve poteškoćama suočavaju, otvoreno govoriti o problemima sa sustavom koji koči klub, otvoreno pričati o financijskim problemima, da bi spriječili sve one katastrofičare koji tvrde da će klub za koji mjesec u bankrot, ali i one koji tvrde da će sve osim osvajanja duple krune i plasmana u Ligu prvaka biti neuspjeh.
I zadatak je vodstva Hajduka da unutar kluba svi budu na istom poslu, da njihovo mi bude isključivo zajednički rad za Hajduka, ne za interese bilo koga drugog ili za osobne probitke.
