Nema medija koji nije objavio priču o plavom kartonu, i svi imaju mišljenje o tome i bez obzira na to što je to još godinama daleko od implementacije već se na to gleda kao na gotovu stvar.
A mi plavi karton imamo već desetljećima, barem prijetnju istim. Naime, plava boja je toliko blizu džepa naših sudaca (ne pada mi na pamet napisati blizu srca, taj organ je u našem nogometu manje važan) da se momci u bijelom moraju paziti baš tog kartona, manifestiranog kao i žutog i crvenog.
I puno toga što se događa ima uzrok u toj činjenici, u tim plavim kartonima, plavim kuvertama, plavim modricama ili barem prijetnjama istim.
Prije nekog vremena je naš urednik napisao meni osobno možda i najdraži članak objavljen na ovom portalu ikad, evo ga ovdje ispod ovog pasusa, a koliko je bio bitan, i koliko su džepovi važniji od srca i mnogim “Hajdukovcima” dobili smo potvrdu ovih dana.
Naime, među onim likovima koji sjede u Saboru i koji se u slobodno vrijeme vole hvatati Hajduka i svojeg hajdučkog gena, koji u slobodno vrijeme i kad im je oportuno bez pardona progovaraju o krađama protiv Hajduka, prijete HNS-u, Mamića spominju kao samog Sotonu i kako bi mu oni stali na put, među njima ima hrpa onih koji kad dođe na red napraviti nešto – poslušno zašute i dignu ručicu. Ili pritisnu onaj taster na klupi, što li već.
Pa su tako poslušnom ručicom pritisli taster za izbor – Mamićevog pajdaša.
Ali već sutra će oni nama objasniti kako je Mamićev pajdaš – Hajdukovac. Što reći, osim sačuvaj nas Bože, takvih Hajdukovaca.
Ali dobro, idemo nešto reći i o samom nogometu, red je. Svi plavi kartoni i plave kuverte, čak i “Veliki Hajdukovci od rodženja” neće zaustaviti Hajduka ako bude pravi.
I vrijeme je da budu pravi. Bez opterećenja, bez straha, da momci u bijelom budu ono što ja smatram da jesu.
U nedjelju će biti kiša, vjetar, kijamet. Utakmica po guštu svih pravih navijača. I svih pravih ratnika.
Hic Poljud, hic salta!
