Toliko toga je bilo ovaj tjedan za napisati nešto u Kultnoj 22. Najprije je došlo do natezanja u Uefi, Boban je prozivao Čeferina da želi sebi produžiti vrijeme mandata na čelu, onda je Slovenac objavio da se neće kandidirati iza 2027. godine i potom Bobanu posvetio jako zlobne riječi. Kolje se i ta visoka kasta.
Dinamovci su pak postavili Velimira Zajeca na poziciju kandidata za predsjednika, zanimljivo je to, toliko Zeko ima fleka da se čovjek mora zapitati je li čovjek za sva vremena i za sve sustave. Ima ona o stražnjicama i stolicama… S druge strane, u manjoj su mjerili počeli osjećati kako je Hajdukovcima bilo na početku priče o narodnom klubu. Pa se proziva ljude s lista da su stari, da podržavaju ovu ili onu političku stranku, još im se legende nisu počele javljati s onime da sad ništa ne valja. Čak bih imao i empatije da nije bilo onog transparenta “Kolaps“.
Ivan Perišić počeo je pak trenirati na Poljudu s loptom. Obično nakon toga treba mjesec i pol dana da bude spreman za utakmice, dakle ako sve bude u redu mogao bi biti spreman pomoći krajem trećeg mjeseca. Igra se s Dinamom tada, bitan je ovo psihološki moment, oporavak očigledno ide dobro, prvi plan je bio da u Beogradu na terapijama bude do pred kraj ovog mjeseca, pomjerili su to na radost svakog navijača Hajduka. Je, zvao sam okolo kirurge koje znam, kažu da je realno da protiv Dinama odigra bar pola sata, obzirom na stadij oporavka.
Ipak, odlučio sam se najveći dio ovog teksta posvetiti jednom igraču. Poput Feniksa se Nikola Kalinić podignuo i u Osijeku pokazao kako još nije za otpis, dapače, da je i dalje najbolji centarfor u Hrvatskoj. Ostaje samo pitanje u kakvoj bi tek formi bio da nije imao pauzu od devet mjeseci u kojima nije izašao na teren u službenoj utakmici. Pauzu za koju je krivac Ivan Leko, mislim da nema više potrebe u rukavicama govoriti stvari. Svojim lošim socijalnim vještinama i vjerojatno malo i igrom ega je Hajduka lišio jednog odličnog centarfora.
Neću lagati, oduvijek sam volio Kalea kao igrača, možda baš zbog te njegove prgavosti, nije lik koji će trpiti nečija sranja. Reagirat će ljudski, ne politički korektno. Pa će i izborniku reprezentacije sasuti što ga ide, ali u lice, neće o tome mediji pisati od neslužbenih izvora. S druge strane ga se ne može optužiti da je konfliktan sam od sebe. Igrao je čovjek pod Diegom Simeoneom, da si bezrazložno konfliktan takva epizoda ne može završiti bez možda čak i fizičkog obračuna.
Sjećam se davnih vremena danas, kad je Nikola Kalinić svoju poziciju u Hajduku zarađivao po posudbama, dok su u klubu igrali neki skupo plaćeni igrači jakih menadžera i slabog nosa za gol. I tada se kroz medijski prostor kroz novinske trbuhozborce puštala priča kako je konfliktan i da je to bio razlog posudbi. Tada je završio u Puli kod Krune Jurčića, lika koji možda nije omiljen zbog svojeg stalnog trčanja pod Mamićeve skute, ali koji zna nogomet bolje od većine hrvatskih trenera. I koji se onda i javno čudio svemu tome, objašnjavao je kako su mu svi govorili da dolazi problematičan igrač, a on nije imao nikakvih incidentnih situacija s njim.
Volim ja Kalu i zbog čitave životne priče, čovjek je iz siromašne solinske obitelji, a kad je uletio u nogometne novce, nije podemonio kako to nekad zna biti s onima koji naglo dobiju velike pare. Dapače, kad se pregovaralo o njegovo povratku u Hajduk i kad se potegnulo pitanje novca, samo je odgovorio da to nije pitanje ni tema, da ne dolazi u Hajduk zarađivati, da je dovoljno zaradio u karijeri.
Iako sam znao da sigurno zna, nisam mogao pretpostaviti da je već spreman za poluvrijeme i pol odigrati u punom intenzitetu, stalno s igračem na leđima, stalno dobijajući po nogama i rebrima. Vesel sam zbog tog saznanja, zato mi je ipak bio neki optimizam nakon Osijeka. Znati da imaš u sastavu takvu napadačku opciju jednostavno je nešto za veseliti se. Zato ni ne sumnjam da će se ovo vrijeme do povratka Livaje pregrmiti. Čak ako igra i dalje bude suspektno ziheraška, kako bi to purgeri kazali, sprijeda se u Brekalu, Sahitiju i Kaliniću ima igrače koji i takve dvoboje znaju rješavati. Ali, ako može, molio bih da se to ne pobjeđuje na igračke klase, nego da se jednostavno bude bolji. Moji živci bi to cijenili.
P. S. Znam da se neki pitaju zašto sam sad tu Sahitija naveo, ali kad se navijačka prepucavanja stave sa strane, Albanac je najhladnokrvniji Hajdukov igrač u stopostotnim prilikama, ako ga se dovede u te situacije, on neće promašiti
