lažu da smo među tri najdepresivnija grada u lijepoj našoj…
mi, pločani, smo solidarni i naivni, često nepromišljeno vjerujemo u rekla-kazala… iako govore da je lijepa naša negdje pri dnu lista svih lista, mi im naravno ne vjerujemo jer znamo da smo najbolji i da oni lažu…
ploče su prelijep gradić, more, nebo, palme, riva… nemamo doktora, trgovina, staračkih domova… imamo kafića, droge, dvije mrtvačnice i dvije pumpne stanice… nemamo ljudi na ulici, nemamo taksija, nema prijevoza ni gore ni dolje, nema graje, nema šušura… i ne treba nam – eno pišu da je split krcat turistima i da svi prošetavaju golih guzica i sisa, još bi nam samo to trebalo…
to vjerovanje kako je naše najbolje neki nazivaju depresijom…
ne znam kako grad liječiti od depresije ali znam sigurno da kod nas neće birati novoga papu dok god iz luke izlazi crni dim koji svakodnevno zagađuje naša pluća, jetru, djecu, mozak… a, kada bi se nekim čudom u mom gradu pojavio bijeli dim – svi bi pomislili: evo, nova trava u điru… kakav papa, kakvi bakrači…
svima koji vjeruju u laži o mome mjestu i mojoj domovini bih zabranila da stavljaju ruku na srce kad se pjeva himna… dopustila bih ruku na srcu nama, kninjanima, vukovarčanima, pakračanima i još nekim depresivcima koji vjeruju… ostali nedpresivni kuš…
uščaklo me koljeno u četvrtak popodne, moja liječnička ordinacija radi od ponedjeljka do četvrtka dopodne, jer tada radi i doktor koji zamjenjuje moju doktoricu koja ne radi… od četvrtka do ponedjeljka nemam nikakve pomoći, a koljeno boli za popizdit… preko prijateljske veze dobijem injekciju, uminu bolovi, donijeli štake sa kojima skakućem do weceja i nazad, pijem tablete protiv bolova, čekam ponedjeljak i naravno da nisam depresivna zbog toga što me boli jedno jebeno koljeno… zašto bih bila, koliko ljudi ima što nemaju ni jedno koljeno…
molim da se ova kolumna čita uz uvažavanje trenutne halucinogene situacije zbog tableta, pokušajte razumjeti da ova mrvica depresije koju eventualno osjetite u tekstu, traje samo dok pušimo ono što drugi lažu o nama, zapravo nam je dobro i ništa nas kao ne boli…
kada bi sagledali stvarno stanje stvari – ne bi bilo ni najmanjeg traga depresivnosti…
jer, mi bi bili negdje daleko odavde…
jesmo, nismo – sve ovisi o tome šta pušite i koliko vas boli…
