prvi dan u herceg novom je bila nedjelja, prva lekcija – nedjeljom ne radi ništa osim kafana i restorana u kojima nedjeljom nema gotovih jela i nema nikakvih „supica“ iz jelovnika, divni konobari te upućuju da toga svega ima od ponedjeljka do subote…
druga lekcija me je čekala po povratku u apartman, koji je ogroman… veliki dnevni boravak, spavaća soba, kuhinja, ima prostora za plesati, bogovska terasa, velika, stol i stolice, pogled iz bajke, sve ima, a ima i wc sa tušem… mali weceić, kada sjednem moram bočno okrenuti skupljene noge, tušić malen da ne može biti manji, sa gljivicom poviše glave za tuširanje, promjera onih bivših pet kuna… nema tuša za uzeti ga u ruke i isprati se, curi vodica kroz tu malu gljivicu pa što spereš sa sebe – sprao si… na kraju, nakon tuširanja sam izašla iz tuša, smočila ručnik i sa njime skupljala pjenu sa sebe… tako polupjenušava uklizim u ogromni dnevni boravak od četrdeset kvadrata, uzmem litru crnoga, koju su mi poklonili domaćini i koju ćemo, kao, čuvati za sutra i s njom uđem u pedeset kvadrata spavaće sobe…
jutros me jebeno hercegnovsko sunce probudilo u cik zore, potpuno sam se razbudila dok sam pokušavala otkriti kako se zatvaraju/otvaraju grilje… oko podne mi je vlasnik/domaćin objasnio da uvališ prste između bilo koje grilje te sa svom snagom povučeš grilju gore ili dolje, umilno me pogleda i kaže: tako se zatvaraju ili otvaraju…
izašla sam iz apartmana, koji je na vrlo atraktivnom mjestu, na pola puta između plaže i starog grada (to su dvije destinacije iz vodiča koja obavezno morate posjetiti) i krenula tražiti trgovinu mješovitim namirnicama…
ulice nisu za osobe deblje od sto kila, osobito ako planirate nositi pored sebe kesu s namirnicama… uglavnom sam hodala bočno, pazeći da me ne pokupe opasnojureći automobili… nakon podosta hodanja naišla na jednu jedinu trgovinu i nakon kupovine donijela katastrofalnu odluku: ne vraćati se istim putem nego sići do mora i šetnjicom do apartmana…
ludilo brale…
nikada se nisam više slikavala i uslikavala nego silaskom do obale i šetnjicom uz more… na svakih pedalj, pedaljipo, nalazi se oznaka video nadzora, prolazite pored velikih kuća i još većih kamera koje se okreću za vama i prate vas… potrajao je silazak jer sam se ja na svakih pola koraka zaustavljala, isprsila, spuštala kese i osmijehivala se svakoj kameri… imala sam osjećaj da sam najpoznatiji standup komičar u ovom dijelu herceg novog a i niže prema plaži…
u apartman sam došla ni mrtva ni živa, izgorila od sunca, cijelo vrijeme sam se nasmijavala i namještala video nadzorima kojih nigdje na svijetu nema kao ovdje u, meni baš dragom, herceg novom… pola namirnica sam putem pojela i popila da mi je lakše nositi…
večeras je negdje, na programu festivala mimoze, beogradska večera, nisam još odlučila hoću li tamo ili se prošetavati ispred kamera oko apartmana, domaćini su mi rekli da će i na trgu, gdje planiraju večeru sa mnom, biti još više kamera nego nizvodno…
znači, večeras ću se uslikavati uzvodno…
