ovaj naslov kolumne je radi onemogućavanja pljuvačima da štrcaju po meni i mojim tekstovima… slađe mi je kad popljuvam sama sebe…
naravno da se rodio tko bi meni ugodio – al me on neće!… to je već poznato, i knjige su o tome napisane, pa ću tu temu preskočiti…
prije par godina šokirala sam se na mojoj plaži klimakteruši kada sam osjetila smrad i ugledala kako se sa glavne, gradske plaže približava našoj uvali ogromna količina govana, uložaka, neprobavljenih izlučevina, svega i svačega… uletila sam ko kamikaza u more i izvlačila djecu koja nisu htjela izaći… kada smo svi bili na suhom – govna su doplivala i do nas…
pisala javno o tome, stavljala svoje fotografije…
godinama je zabrana kupanja na našim plažama, zbog onečišćenja… godinama se mi tu kupamo, dovodimo i našu unučad, pravimo se da povremeni smrad ne osjećamo i poneko govance otjeramo kada dopluta do naših brada koje se točaju u moru…
čini se da je došlo vrijeme da se tome stane na kraj…
cijeli grad je već duže vrijeme gradilište… bageri nas bude i uspavljuju… ulice se kopaju i buše višekratno, ne može se autom kroz grad do kafića, do posla, do doma zdravlja… galamimo, pišemo, vrijeđamo izvođače radova, hebemo im do stoljeća sedmog što ponovo buše ono što su već izbušili jednom, dvaput… jest da je dvaput – dvaput…
nije me bilo mjesec dana u „mom malom mistu“… nisam od dugih šetnji, ali vidim pomake… gradi se, radi se, netko se trudi uljepšati nam život u ovoj vukojebini… potrebno je samo još malo strpljenja, malo vjere…
šta će mi uređen grad i nasuta plaža, šta će mi čisto more i novi trgovački centar, šta će mi nova kanalizacija i poboljšano vodocrpilište ako ne mogu izaći iz stana zbog komaraca… čim me ugledaju, ovako rodnu i zaobljenu, rojevi sa juga i sjevera krenu prema meni! zacrni se zrak od njih, ateriraju po meni i… ljudi hodaju gradom kao luđaci, mlate rukama, skakuću, dižu nogu, jednu pa drugu, mašu glavom, udaraju jedni druge po ramenima, leđima…
grizu li oni i vas odgovorne? nadam se da jesu i nadam se da ste shvatili da ih ne možete potamaniti with kindness… ako želite da o vama pišem kao o onima koji mi mogu udovoljiti – kill them kako god znate!!!
uređujete grad po kojemu nitko neće šetati, jer ćemo, zbog komaraca, i dalje biti grad bez ljudi…
nećete od mene čuti da sam zadovoljna dok je jedino komarac taj čije ubode osjećam po cijelom tijelu…
ah, nije se rodio tko bi…
