Splićani će za deset dana izaći na birališta i u drugom krugu izbora birati između dva gradonačelnička kandidata. Bez obzira na rezultate prvog kruga, činjenica je da oba kandidata imaju jednaku prigodu osvojiti mandat, a vrlo je zanimljivo kako su pristupili ovoj dodatnoj kampanji.
Ivica Puljak, kao čovjek kojemu je pobjeda u prvom krugu izmakla za nekoliko stotina glasova je u startu napravio pogrešku kad je praktički već proglasio pobjedu. Naime, zbog male izlaznosti u prvom krugu, u apsolutnim brojkama ta pobjeda nije uopće toliko uvjerljiva, jer samo dodatnih pet ili deset posto onih koji bi se odlučili izaći na izbore u drugom krugu mogli bi potpuno promijeniti sliku.
Zoran Đogaš je, s druge strane, baš radi toga vjerojatno trebao učiniti sve da Splićane, posebno one koji nisu glasali u nedjelju, motivira izaći na izbore. On, ili ljudi koji mu slažu teme u kampanji su pribjegli klasičnom HDZ-ovom načinu – kad je gusto, izvuci ideologiju i disibijadevesprve retoriku.
Nije za čuditi se, jer HDZ na tome egzistira već preko trideset godina, a kako kaže ona poslovica – teško je starog psa naučiti novim trikovima. Problematična je u tome činjenica da je Zoran Đogaš potrošio sve vrijeme kampanje da se predstavi kao novo lice, odmaknuto od te HDZ-ove stare retorike, kao „svjetski čovik iz naše kale“, nesklon takvoj retorici, i zapravo se stalno pokušavao predstaviti kao uključiv čovjek nesklon svađama.
Nakon debakla u prvom krugu to je sad zanemareno, jer očito takva osoba nije uspjela motivirati Splićane nesklone HDZ-u, a oni koji za HDZ glasaju baš zato što je to „jedina domoljubna i kršćanska stranka“ nisu bili zainteresirani za takvo umiveno lice, koje čak ni u stranku nema namjeru ući.
Ivica Puljak se „probudio“ dan ili dva nakon slavlja i više-manje nastavio istom retorikom, spominjući to referendumsko pitanje o povratku Keruma i HDZ-a, i napokon spominjući kako stvar ipak nije gotova. U slavljeničkom govoru na Cankarevoj (da, znamo da se taj trg zove po Tinu, ali jeste li se probali s nekim Splićaninom dogovoriti za kavu „na Poljani Tina Ujevića?) je to tek na kraju govora ovlaš spomenuo, nakon što je nekoliko minuta slavio pobjedu i pričao o tome što će raditi kad se vrati u Banovinu.
Poraz Ivice Puljka u drugom krugu bi se u budućnosti vjerojatno izučavao na svim studijima politologije u svijetu, ali s druge strane, teško je pronaći kvalitetnije uvjete za takav preokret od onih koji egzistiraju u Splitu.
Kako je rezultat prvog kruga zapravo potpuno određen slabom izlaznošću, izlaznost je ono što će odrediti drugi krug, jer matematika je jasna.
Nije potrebno zbrajati glasove ostalih kandidata, što se često radi u političkim analizama, jer nije stvar u tome hoće li, naprimjer, Kerumovi glasači u drugom krugu odabrati Đogaša, već hoće li uopće izaći na birališta.
Prostora u drugom krugu ima „na bacanje“, ali poanta priče je u tome hoće li Đogaš u osam dana, jer toliko je ostalo do izborne šutnje, motivirati onaj dio Splita koji će reagirati na sve one crvene opasnosti koja će im oduzeti njihov način života, ili će Ivica Puljak motivirati one koji će reagirati na činjenicu da bi im grad opet mogli preuzeti oni koji plaše ljude crvenom opasnosti dok zapošljavaju svoju rodbinu i iskorištavaju gradske resurse za svoj privatni interes.
Za konac ovog osvrta sam htio napisati poneku riječ o lažnom narativu o Splitu kao „utvrdi HDZ-a“, gdje se netko jako zaigrao činjenicama, ali o tom lažnom mitu je danas sve lijepo napisao kolega Damir Šarac u Slobodnoj Dalmaciji, pa preporučujem da kliknete na njegovo ime i pročitate tekst.
Da, osim što je HDZ zaoštrio retoriku i prebacio je na tvrdi ideološki teren, netko je procijenio kako će ukazanje Gordana Jandrokovića, uz asistenciju Vice Mihanovića i Ante Bačića – Baće povećati šanse Zorana Đogaša za pobjedu.
Nakon što smo vidjeli slične, očigledno neuspjele, pokušaje s premijerom i cijelim nizom ministara u prošlogodišnjoj, a i ovoj aktualnoj splitskoj kampanji, morti bu im prošlo ovaj put s predsjednikom Sabora.
