Iz kola u kolu sa sve manje stresa, pomalo neobično kad si navijač Hajduka. Idemo na zanimljivosti.
Prva je odmah nastavak na uvod. Naime, Hajduk doslovno iz utakmice u utakmicu od dolaska Karoglana igra bolje. Nisu to mega pomaci, ali svaki put se vidi napredak. Protiv Osijeka je bilo odlično prvo poluvrijeme i zadovoljstvo da nije bila baš tolika panika posljednjih deset minuta. Protiv Varaždina uopće nije bilo panike ni stresa na kraju, zapravo je samo šteta da u posljednjih par minuta nije zabijen još koji gol. Ono što veseli je da ovo nije vrh onog što igrači mogu napraviti. Bit će zanimljivo gledati do kraja polusezone taj napredak, sad se ima dva tjedna fore, većina igrača je treneru na raspolaganju,
Druga zanimljivost je da ipak treba uzeti u obzir i protivnika kod procjene igre. Varaždin nije sklon niskom duplom bloku, više traže igru, a Hajduku je lakše igrati protiv takvih protivnika u ovom trenutku. Iako nisu gosti jučer izlazili na visoki presing koliko inače znaju, više su se fokusirali na srednji blok i trpanje tijela u sredinu, čime se nastojalo i prvih 30 minuta relativno dobro gušilo igru Hajduka. Problem takvim protivnicima nastaje kad ih se prvi put probije, tako je bilo i sinoć. No, Hajduka već za dva tjedna očekuje drugačiji meč, trener Istre je klasičnim bunkerom na Poljudu bio došao do tri boda, nije za očekivati da će mijenjati taktiku.
Treća stvar je taktička zamisao kojom je Karoglan iznenadio i navijače Hajduka. Svi su očekivali da se sastav i taktika iz Osijeka neće mijenjati. Kad ono, Benrahou umjesto Dajakua, Sahiti na lijevom krilu i sav fokus napada na tu stranu. Pokušao je Diallo na neki način glumiti Melnjaka, ali to je moguće samo do određene granice, jednostavno su u potpunosti različiti tipovi beka. Iako bi Bjelokošćanin možda i više napravio da Sahiti u dva ili tri navrata nije bespotrebno dugo carinio lptu nego je samo proslijedio u for. Jako je bitno ovo s taktičkim promjenama, otežava protivnicima pripreme za dvoboje.
Četvrta zanimljivost je da se Hajduk dosta mučio prvih pola sata s uspostavljanjem ofenzivnih akcija kontra čvrstog Varaždina. Nije teren pomagao u tome, trebalo je neko vrijeme da se igrači adaptiraju na to, pogotovo Krovinović koji je imao dvojnu ulogu, o čemu ćemo poslije. No, još jačim forsiranjem lijeve strane kao i ulascima Livaje u sredinu to se počelo micati, i negdje od 30. minute je bilo jasno da je Hajduk uspostavio dovoljno pritiska da gol kad-tad mora pasti. Fascinira ta vjera u početnu zamisao, koja se onda samo malo adaptira zbog događaja na terenu. Inače, ovaj fokus Hajduka na lijevu stranu stvarao je više prostora Pukštasu poludesno i desno. Dojma sam da to nije slučajni rezultat rasporeda na terenu.
Peta stvar je već više puta spominjana, ali moramo opet. Rokas Pukštas i njegov osjećaj prostora na prekidima i na skoku. Nešto nedoživljeno u HNL okvirima. Ne znam jeste zamjetili, ali i kod prvog gola je onu loptu prema gol autu on poslao nakon skoka kojeg je loše zahvatio (fenomenalan trk Benrahoua koji je vjerovao da može stići loptu). Onda odmah zabija gol, a kod drugog također glavom upućuje šut prema golu, kojeg Zelenika brani, da bi ga Šarlija potom samo poklopio. Pukštas je prednost koju Hajduk jednostavno ima nad drugim ekipama. A ono što te druge treba brinuti je činjenica da je mladi Amer ovih par susreta odigrao iako nije na sto posto fizičke spreme.
Šesta zanimljivost je uža obrana, koja je iznijela većinu stvari dok se napadački dio adaptirao ovih par tjedana na Karoglana. Uremović, Šarlija i Lučić jednostavno su tercet koji ostatku ekipe ulijeva sigurnost i koji je omogućio da nekoliko kola jedan zabijeni gol znači i pobjedu. Obrambena sigurnost je nešto što gradi ekipe, početna točka na koju se onda kalemi sve drugo. Hajduk već desetljećima nije imao ovako dobru zadnju liniju. Treba doduše tu dodati i sjajni defanzivni učinak Žapera, Krovinovića i Pukštasa, koji smanjuju potrebu halfova da uopće ulaze u startove.
Sedmo je onaj psihološki moment, još se vidi da igrači imaju neku ogradu u glavi, ali sve češće je miču. Jučer nakon prvog gola je krenula rapsodija, bilo je Hajdukovaca svugdje po terenu, počeli su bili baš igrati nogomet. Gotovo nevjerojatno je izgledalo kad je Livaja na lijevoj strani napada dao loptu u kazneni prostor, a tamo je dočekao i pucao po golu Sigur. Desni bek na lijevom krilu?! Kad se takve epizode s deset minuta dignu na bar 30 to će biti to. Nitko ne može igrati 90 minuta tako, i jedan Man City ima periode igre kad su u hibernaciji i skupljanju snage za nove nalete.
Osma zanimljivost je da je Hajduk u drugom dijelu loptu prepustio gostima. Neplanirano, rekao je Karoglan nakon utakmice. Ali znalo se reagirati i na taj neplanirani scenarij, ušao je u igru Dajaku umjesto Benrahoua. Ne zato što je francuski Marokanac bio loš, nego se tražilo više širine na krilima, kako bi tranzicija bila efikasnija. Namagarčio je Dajaku u nekoliko navrata Varaždinovu obranu, prava je šteta da nije realizirao onu veliku priliku.
Deveto su Krovinović i Sahiti. Veznjak je ovaj dvoboj imao dvostruku ulogu, u organizaciji se spuštao nisko, bio parnjak Žaperu u kreiranju. U obrani je pak odlazio visoko, bio druga špica faktički, te okidač presinga. Krovinović to najbolje čita u Hajdukovom rosteru i nije čudo da ga trener koristi na toj poziciji, koliko god to izmjenjivanje pozicija oduzimalo snagu. Zanimljivo je da se morao adaptirati i na natopljen teren, od prvih pet dodavanja valjda tri su bila kriva. A onda do kraja meča je bio gotovo bezgriješan u dodavanjima, a sve je na kraju garnirao i golom. Rekao je trener da očekuje više od njega, jasno je to, Filip Krovinović je uz Livaju najbitniji igrač Hajduka prema naprijed, uvijek od takvog igrača očekuješ više. Je, Pukštas je iza Livaje nanepredvidljiviji prema naprijed, stoga strah protivničkih obrana. No, Livaja i Krovinović su oni koji trebaju stvoriti uvjete da Amerikanac uđe u situacije u kojima je najopasniji.
Sahiti je pak u više navrata u prvom dijelu gnjavio loptu, imao onaj potez viška, ali ponovno ona stvar s njim. Unatoč svemu tome, davao je živost u napadu, a onda je u 67. minuti savršena odluka za dodavanje na Krovnovića, de Bruyne ne bi bolje i preciznije. Sahitiju se jednostavno treba trpiti ta zaigranost, neke nelogičnosti u igri, jer ih često nadopuni potezom igrača od 20 milijuna eura.
Deseta zanimljivost je nešto što se može zaključiti na ovom uzorku Karoglanova drugog mandata. A to je da je Ivan Leko na kraju najveća pogreška Lukše Jakobušića u njegovom mandatu. Nevezano na Karoglana, čovjek stvarno nije mogao voditi ekipu ovog proljeća, ima bitnijih stvari od nogometa. Ali ta razina koliko je Leko bio nekomplementaran s ovom ekipom je zastrašujući. Je, pokazao je da zna voditi klubove s Bruggeom, ali tko god je gledao te njegove igre, znao je da mu treba deset igrača koji su non-stop u presingu. Ne da Hajduk to ne može nego u čitavom HNL-u nema sastava sposobnog igrati presing čitav dvoboj. Niti imaju 30-40 milijuna eura za uložiti u takve igrače.
I sad dolazimo do jednog apsurda. Prije mjesec i pol dana pola hajdučke javnosti je proklinjalo Nikoličiusa jer nije Leki dao dobre igrače. S tim da je iz dobrih igrača svojim izvedbama kod Leke lagano i Livaja ispadao. A sad nekako se namjesti da Dajaku baš nije rupa, da Benrahou kad ga se postavi kako treba pruži fenomenalnu partiju kao sinoć, a vidi se i da Livaja nije prestao znati nogomet, čim je dobio malo slobodniju ulogu. Na stranu sad koliko će na kraju Hajduk morati isplatiti novca bivšem treneru, njegov odabir je jednostavno nogometno bio kriv. I jeste u nekom obliku ovo naknadna pamet, iako ni u startu baš zbog taktičkih navada Leke nisam bio pretjerano oduševljen dolaskom. Ali je isto tako istina da ja nisam plaćen da unaprijed anticipiram neke stvari, dok Jakobušić jeste. S Lekom je jednostavno pogriješio.
Ekstra zanimljivost: nije nešto što bi se u normalnim ligama uopće trebalo spominjati, ali Kolarić je jučer ponovno odlično odradio susret. Je, neki drugi suci bi dali možda još pokoji karton, ali njemu nije bilo potrebe, držao je kontrolu susreta, a startovi nisu bili opasni po zdravlje. A već u 4. minuti je sasjekao Marinu žutim za prvi oštri start, pokazavši mudrost. Mnogi suci Marini oproste prvi start, onda on nastavi grubo, a suci ulaze u vaganje startova na osnovu prvog propuštenog kartona. I to onda stvori nervozu na terenu, jer varaždinski veznjak udara da boli, kreću osvete i eto ti kaosa. No, s ranim žutim je Kolarić primirio najproblematičnijeg igrača na terenu i susret mu je dalje bilo relativno lagano voditi, igrači su bili korektni.
Ekstra zanimljivost dva: samo pohvala tribinama za apaluz Mariju Kovačeviću, treneru Varaždina, te jedna želja da čovjeku sa zdravljem na kraju sve bude dobro.
Ekstra zanimljivost tri: sve se o utakmici moglo reći samo kroz statistiku varaždinskog golamana. Oliver Zelenika srušio je rekord HNL-a otkad se podaci Opte mogu na Sofascoreu vidjeti javno, čovjek je imao nestvarnih deset obrana, a većina njih nije bila jednostavna, neke idu čak u kategoriju nevjerojatnih, poput one Krovinoviću. I bio je najbolje ocijenjen igrač po Sofinim podacima. Ne najbolji u Varaždinu, nego od svih koji su igrali jučer.
