“Kad krenemo gorit će i nebo i zemlja” bile su proročke riječi Andrije Matijaša-Pauka, tadašnjeg zamjenika zapovjednika Četvrte gardijske brigade, koja će nakon njegove pogibije ponijeti i ime Pauci, njemu u čast. A u tu čast, nekolicina DPH-ova, kao i Torcida Marinski kraj, najavili su da će ime najvećeg tenkista Oružanih snaga za vrijeme Domovinskog rata završiti u parku Za sva vrimena.
Malen je to, ali velik znamen na ovog velikog vojnika, zapovjednika i čovjeka. DPH Metković zapalio je šibicu svojom idejom, a onda su se krenuli priključivati. Baška Voda, Brela, Drniš, Dubrovnik, Hvar, Konavle, Korkyra, Makarska, Metković, Novalja, Obrovac, Omiš, Pag, Podgora, Primošten, Sinj, Šibenik, Šolta, Tučepi, Zadar, abecedni je to red društava prijatelja Hajduka koji su pomogli da se Paukovo ime nađe u Parku. Ruke su im dali i sam Naš Hajduk, te ekipa iz Matijaševa rodnog kraja, Torcida Marinski kraj.
Velik je bio Matijaš, zasigurno najbolji zapovjednik oklopnih postrojbi u Domovinskom ratu. Još juvijek traju gotovo pa legende o tome kako je na Dinaru doveo tenkove. Ili dole u južnim krajevima kako je iskoristio staru nefukncionalnu željezničku liniju Čapljina – Dubrovnik i njome u blizinu Ravnog doveo tenkove, na šok i nevjericu četnika koji ni u snu nisu mogli očekivati takvo što.
Ipak, ono po čemu su ga njegovi vojnici pamtili je odnos prema njima. Nije Matijašu bilo ispod časti skupa s njima utovarati streljivo na kamione. Ili čistiti same tenkove, nije bio jedan od onih “štapskih časnika” koji iz daljine sve nadziru. Dapače, kad je ranjen za operacije “Maslenica“, ekspresno se vratio iz bolnice jer nije htio biti udaljen od svojih ljudi. Nije ga ni politika previše voljela, iako se o tome danas ne priča puno. Nije bio od onih koji ližu stražnjice, jer je bio čovjek, vođa i vojnik, tim redom, i nije trpio političke idiotarije. I to je bio razlog da ga njegovi ljudi poštuju i vole.
Na kraju ga je života i koštao taj odnos i način ratovanja. Nije bio u pozadini za vrijeme borbi za Mrkonjić Grad u operaciji Južni potez. Sa svojim oklopnjakom je bio uz samu bojišnicu, četnička protutenkovska raketa je pogodila taj oklopnjak i prekinula jedan veliki život.
Važno je da je Matijaševo ime došlo do parka Za sva vrimena. Jer jedan veliki čovjek, vojnik i vođa dobija svoj spomen. A ionako važan park postaje još simboličniji i važniji s Paukom unutra. Jer navik on živi ki zgine pošteno. Za sva vrimena.
