Dva su važna politička govora održana jučer, prvo se Putin obratio Rusima i svijetu, a potom je i Joe Biden imao svoj govor u Poljskoj.
Putin je još jednom pokazao da je za svoje potrebe spreman izvrnuti najosnovnije povjesne činjenice, tako lako provjerljive, zapravo dobar dio njih poznat većini iz opće kulture. Spreman je bio otići tako daleko da je adaptirao okolnosti koje su dovele do Drugog svjetskog rata. “Tridesetih su zapadne zemlje otvorile put nacističkoj Njemačkoj da se razvije. Sad su to napravili Ukrajini i svatko tko poznaje povijest, zna da se to proteže od 19. stoljeća i Austro-ugarskog carstva otkad se pokušavaju prekinuti povijesne veze s našom zemljom“.
Ako na stranu čak stavimo laprdanja o Austro-Ugarskoj, kad je carska Rusija puno više radila na destabilizaciji tog carstva nego je to bilo obrnuto, gotovo je komično iskrivljavanje istine za Drugi svjetski rat. Iako je istina da su zapadne države ulagale u Njemačku tamo do 1938. godine, još bolje odnose s Trećim Reichom imao je Sovjetski Savez. Čiji su vojni zapovjednici zaobilazeći međunarodno nametnuta ograničenja čak obučavali njemačke postrojbe tenkovskom ratovanju.
Sami Sovjeti su Meinsteinu i Guderianu pomagali da razvije strategiju blitzkriega s kojom će ih šest-sedam godina poslije pomesti u početku rata. A 1. rujna 1939. godine SSSR bio je na strani Njemačke, poštujući odredbe tajnog aneksa ugovora Ribbentrop-Molotov sačekali su 16 dana i sami napali Poljake s istoka.
Iskrivljavanje stvarnosti još ga je bolje išlo kad je došao na recentnije teme. Pa evo nekih navoda. “Prije specijalne vojne operacije Kijev je dogovarao isporuke teške vojne opreme, protuzračne obrane, aviona, ali i nuklearnog oružja. Kad je Rusija iskreno pokušavala naći mirno rješenje, oni su igrali prljavu igru. Njihove odvratne laži i licemjerje viđene su u Jugoslaviji i Siriji“.
Nama na ovim prostorima možda je ovo najjasnija Putinova referenca, može se samo raspravljati je li Zapad mnogo ukasnio reagirajući na zbivanja u Jugoslaviji ili pak užasno mnogo ukasnio. A navod o nukleranom oružju pomalo je i ciničan, Ukrajina je prije skoro 30 godina predala sve svoje nuklearne bojne glave Rusiji u zamjenu za ugovor o sigurnosti. Često se zaboravi, Ukrajina je bila jedina nuklearna sila koja je dobrovoljno odlučila prestati biti to. A koliko je Zapad prije iskrcavao oružja u Ukrajini najbolje se vidjelo nakon 24. veljače prošle godine, kad se užurbano moralo slati čak i najosnovnije protutenkovsko oružje, koje je u prvim tjednima rata bilo presudno da zaustavi rusko napredovanje.
“Krajem 2021. službeno smo od SAD-a i Europe tražili sigurnost, ali smo odbijeni. Rasla je prijetnja i do veljače 2022. sve je bilo spremno za vojne akcije u Donbasu. Sve to je bilo kontra dokumenata koje je prihvatilo Vijeće sigurnosti UN-a. Želim ponoviti – oni su počeli rat, a mi smo koristili silu da ga spriječimo.” Ova je izjava i lingvistički zanimljiva, hajde pokušajte shvatiti posljednju rečenicu zdravorazumski. A potom ovaj cinizam s krajem 2021. godine. Svakome s nešto vojnog znanja tada je bilo jasno da se sprema ruska invazija, raspored snaga uz granicu bio je ofenzivan i neodrživ mirnodopski na duže vrijeme.
Dobar dio ostatka svijeta se smijao tome, nazivao to propagandom, pa čak i ukrajinski politički vrh nije želio prihvatiti to.
Dosta se Putin doticao unutarnji stvari Rusije i onog što on doživljava kao unutrašnje stvari. “Važno je da mladi nauče sve o povijesti. Oni koji su se rodili i odrasli u Bjelorusiji i Donbasu moraju biti predvodnici našeg razvoja. Rusija računa na vas.” Ovdje je svakako intrigantno uključivanje Bjelorusije u govor, pokazuje što kremaljski diktator misli o neovisnosti te države.
Ekonomiju je pojasnio kroz izjavu “Prije pandemije imali smo 4,7 posto nezaposlenosti, a sad je 3,7 posto. To je povijesni minimum. Ruska ekonomija je prevazišla probleme.” To što statistici nezaposlenosti uvelike pomažu tri stvari je izignorirao: povećano zapošljavanje u vojnoj industriji, jednostavno veliki broj nezaposlenih koji se bore i ginu po Ukrajini te ne ulaze u te statistike, i na kraju najbitniji moment: gotovo milijun iseljenih tokom prošle godine. No, smanjenje nezaposlenosti stvarno dobro zvuči.
Pokazao je Putin i da će zabrazditi i kazati više nego što bi trebao. “Dobro shvaćamo da su potrebe specijalne operacije povezane s velikim psihološkim, fizičkim i financijskim teretom. Svi sudionici moraju imati barem 14 dana odmora svake godine. Imamo plan za ojačanje vojne sile i radimo na tome“.
Dvije su stvari iz ove izjave koje pokazuju da mu rat ide ukrivo. Prvo je crpljenje vojnih snaga, kojima eto obećava po 14 dana odmora. NATO ima pravilo da vojnici tri mjeseca mogu biti na intezivnim dužnostima, dakle ratu, još tri biti u operativnoj rezervi i nakon toga je potrebno tri mjeseca ih odmoriti. Rusija u međuvremenu obećava 14 dana odmora, ne može dopustiti duža izbivanja, što znači da su im postrojbe iscrpljenije. A priča o ojačavanju je početna točka pripreme Rusa na nove mobilizacije, potrebna je dodatna živa sila u specijalnoj vojnoj operaciji.
Pokazao je ruski predsjednik spremnost i direktnog obrtanja stanja na terenu. “Odgovornost za ovoliki broj žrtava je na Zapadu i kijevskom režimu. Taj režim služi interesima stranih sila. Ukrajina je trenutno poligon za obuku zapadnih snaga.” Doslovno je u ovom trenutku Zapad poligon za obuku ukrajinskih snaga, samo Britanija će ih ove godine obučiti 20 tisuća, solidnih pet brigada, a koliko ih se zapravo obučava u Poljskoj teško je i znati. Metafizika kojom je to Putin prebacio na šemu da se Zapad obučava u Ukrajini potreban mu je za unutarnje stvari. Kako bi stanovništvu objasnio zašto se ta nebitna susjedna država nije savladala u planiranom roku od kojeg dana. Jer je ceo svet protiv njih.
Za kraj analize Putinova izlaganja ostavili smo ono o čemu su drugi najviše pisali. Njegove ovaj put stvarno suptilne prijetnje nuklearnim oružjem, nije se razbacivao kao u nekim proteklim govorima. Faktografski najbizarniji dio izjave je onaj o nuklearnom sporazumu. “Prvi sporazum o kontroli nuklearnog oružja potpisan je sa SAD-om 1991. Nakon toga naši odnosi su došli do te razine da su SAD i Rusija rekli da se međusobno više ne smatraju neprijateljima. SAD je napustio taj sporazum.” Izlazak iz nuklearnog sporazuma doslovno je Rusija napravila 2007. godine, objavio ga je Putin i ovakva izjava zapravo je komična u svoj svojoj neistinitosti.
Inače, što se same upotrebe nukelarnog oružja tiče, smatram da je tu bitno pitanje Putinova karaktera i ličnosti, odnosno je li on psihopat ili sociopat. Psihopat će sve raditi u svoju korist i pažljivo će procjenjivati što mu se isplati. Sociopat je mnogo skloniji impulzivnom djelovanju bez da razmišlja o posljedicama. Taktički gledajući, Rusija je već bila u situaciji gdje je upotreba taktičkog nuklearnog oružja bila moguća. Druga bitka za Lyman krajem rujna prošle godine stvorila je situaciju u kojoj Rusi gube, na jednom mjestu su bile koncentrirane velike ukrajinske snage, a Rusi su se već bili povukli iz grada. Predispozicije za smišljenu vojnu upotrebu nuklearnog oružja su bile ispunjene. No, Putin za sada mnogo više iskazuje osobine psihopata, a ne sociopata, još uvijek tu nije bilo akcije koje je bila impulzivna i bez kalkuliranja posljedica.
Bidenov govor bio je pak mnogo manje konfuzan i američki predsjednik nije se dao uvući u moguće pogreške. Ne čudi to, Amerikanci su pisanje govora doveli gotovo do savršenstva, to je znanost s elementima umjetnosti, puno bi naši političari mogli naučiti od njih, ne bi ponekad ispadali kreteni u svojim javnim nastupima. Jasne, nedvosmislene poruke, isticanje najbitnijih stvari, sve je Biden obavio školski.
“Obraćam se građanima Rusije. SAD i NATO ne žele uništiti Rusiju, nema zavjere protiv Rusije, kako je danas rekao Putin. Ovaj rat nije nužnost, nego tragedija. Putin je odabrao ovaj rat. Putin može okončati rat jednom rečenicom.” Ovo je drugi najbitniji dio govora, poruka prije svega Rusima, ali i skepticima Zapada. Jer, rat sutra može prestati ukoliko Putin to naredi i povuče svoje postrojbe iz druge države. To je onaj početak i kraj, i Biden to spremno ističe.
Druga važna poruka je da slobodni svijet stoji uz Ukrajinu i da će Ukrajina stati i da će NATO biti tu, nikad snažniji baš zbog Putina. “Prije godinu dana rat je bijensio oko Kijeva, a ja sam tek došao iz Kijeva i kažem – Kijev je snažan, ponosan i, najvažnije od svega, slobodan… … Putin, kad je krenuo tenkovima, mislio je da ćemo se mi izvrnuti. Pogriješio. Od Atlantika do Pacifika, mi smo ujedinjeni, demokracija je prejaka. Putin se morao povući. Mislio je da će rasturiti NATO, a doveo je Švedsku i Finsku u NATO. NATO je sada jači“. Dodao je i što smatra najbitnijom taktikom: “Moramo se protiviti autokratima. Oni razumiju samo jednu riječ – ne, ne, ne“.
Najbitniju stvar Biden je vjerojatno rekao pri kraju, kad je naizgled bez nekog vidljivog razloga počeo spominjati članak 5. povelje NATO-a. Onaj koji govori kako je napad na jednu članicu napad na sve. “Članak pet NATO-a je čvrst kao stijena. Napad na jednu je napad na sve, to je sveta zakletva. Sveta zakletva da branimo svaki pedalj NATO teritorija“.
Ovaj se dio mora uzeti u kontakstu informacija koje izlaze posljednjih mjeseci kako je primarni ruski plan u veljači i ožujku prošle godine bio stvoriti od Ukrajine, ali i Moldavije, svoje puppet države. Da se invazija ne bi završila samo s Ukrajinom. I da bi onda u takvom raspletu, nadajući se prijeporima unutar NATO-a, u istom naletu obavili i Moldaviju, gdje ionako u odmetnutom pridnjestrovlju imaju svoje postrojbe.
A nakon toga bi ove godine uslijedilo stvaranje nemira u priblatičkim državama s velikim postotkom ruskog stanovništva. Državama koje su članice NATO-a. U takvom kontekstu ovo isticanje članka 5. ima smisla.
Moglo bi se govoru Bidena pronaći i zamjerke. Nije se dotaknuo stalnih rasprava unutar zapadnih saveznika o modusu pomoći kao i sankcija Rusiji. Gdje svatko ipak pokušava naći neki model da sam prođe sa što manje ekonomskih problema. Mogao se dotaknuti i autokrata unutar samog NATO-a, o Viktoru Orbanu govorimo. No, očigledno su se njegovi savjetnici i pisci govora odlučili za čim optimističniji i entuzijastičniji tekst, pa je sve ovo drugo ostalo za raspravu, kako bi se to kazalo, na marginama diplomatskih susreta.
