Milan Mladenović, jedan od najboljih i najvažnijih jugoslavenskih glazbenika danas je posthumno, odlukom sarajevskog gradskog vijeća proglašen počasnim građaninom Sarajeva.
I iako je ovaj rođeni Zagrepčanin, koji je slavu doživio u Beogradu živio u Sarajevu nekoliko godina svojeg djetinjstva, nije to razlog za ovu počast. Nije razlog (iako nije škodilo) ni činjenica da je jedan od hitova grupe koja je Milana Mladenovića najviše proslavila – EKV – posvećen Sarajevu u istoimenoj pjesmi.
Ne, najveći razlog za ovu počast leži u činjenici da je početkom devedesetih Milan Mladenović bio jedan od najvećih protivnika rata u Srbiji, i činjenici da je pokrenuo mnoge javne prosvjede koje je poduzeo protiv agresije na Hrvatsku i BiH.
A uz ovu vijest ide pjesma koju je napisao dok je u brazilskom izgnanstvu pratio vijesti s Balkana, pa vidio užas koji se dogodio 5. veljače 1994. kad je srpsko topništvo gađalo Markale, glavnu sarajevsku tržnicu i ubili 68 građana Sarajeva, a ranili 144.
Užasnut time, zajedno sa svojom djevojkom, Majom Maričić piše ovu potresnu pjesmu, a nažalost, točno devet mjeseci kasnije je napustio ovaj svijet izgubivši bitku s galopirajućim rakom gušterače.
Valjda je tamo negdje pronašao onu sobu za pet hiljada ljudi s dignutim čašama. Zaslužio je. Baš kao i ovu sarajevsku počast.
