Zadnji punokrvi rock album Let 3 je publici isporučio 2000. godine. Tada je izašla “Jedina“, njihov vjerojatno ponajbolji studijski uradak, glazbeno djelo koje se obračunavalo s političkom situacijom, predrasudama, svime onim što na dnevnoj bazi tlači.
Slijedi nakon toga 20 godina parodiranja života od strane benda, utjelovljeno ponajprije u bizarnom etno-melos-punk-kazališnom albumu “Bombardiranje Srbije i Čačka“. Zapravo i ovo govori koliko je “Jedina” bio dobar album, jer su stihovi samo jedne pjesme poslužili za kompletno novo izdanje. Naime, u “Ženu varam” kažu “gazio po livadi maslačak, pregazio Srbiju i Čačak“. Iako bi korničari današnjice rekli da je možda udarni stih te pjesme “žena pita di su pare, a ja kažem u tiskare“…
Mali odmak od kulturološke grotrske koju su forsirali donekle su napravili 2016. s albumom “Angela Merkel sere“. Ali samo donekle. I dok je bilo uradaka koji su na tragu Jedine svojim angažmanom, ipak nisu mogli pobjeći od svog konceptualnog smjera zadanog “Bombardiranjem Srbije i Čačka“. Ukratko, kad se sve zborji i oduzme, Let 3 se posljednjih 20 godina dobro zajebaje s glazbom, Prlja se ozbiljnije bavio kazalištem, ozbiljniji koncerti bili su im s riječkim cover bendom “Blagdan bend” nego što su sami isporučivali.
I tako, nakon više od 20 godina harlekinske glazbe koja je zapravo više konceptualna umjetnost, Let 3 je postao spreman za svoj magnum opus u toj djelatnosti. Iako se glazbeno uopće ne radi o nekakvom epohalnom djelu, dapače. “Mama ŠČ!” je pjesma koja bi se stilom uklopila u neki mainstream poskočica “Bombardiranja Srbije i Čačka“, a pitanje je bi li uopće upala na “Jedinu” ili recimo “El Desperado“. No, u ovoj fazi Leta 3 sama glazbena kvaliteta uradaka nije najbitnija. Bitno je što pjesma radi u kontekstu vremena.
A medijske reakcije te sve rasprave po društvenim mrežama pokazuju da je ovo najveći uradak ovog dijela karijere riječkog benda. Pola Srbije se diglo na noge zbog stihova o traktorima, predvodila je harangu “novinarka” Telegrafa, jednog od sijaseta medija u susjednoj državi koji su blam ove profesije. Nema veze što svakome iole pametnom je jasno da traktori u ovom slučaju simobiliziraju Bjelorusiju, bitno je što svak vidi u stihovima. A pogotovo je potpuno suludo baš Let 3 optuživati za nekakav ratnohučkački šovinizam. Rasprave na rubu ovdašnje političke scene pak pokazuju da su pogodili žicu. Nikad prije se o Dori, u svojoj srži bezveznom natjecanju koje prije svega preokupira mlađe tinejdžere, nije pričalo u ovim krugovima.
Uz sve to, uznemirili su i europsku javnost. Što ne čudi. Jer dok su nama polupornografski burleskni nastupi Leta 3 nešto u potpunosti normalno, navikli smo, europskoj sceni to je nešto u potpunosti novo (bude čovjeku žao što nikad nisu bili upoznati s opusom Satana Panonskog, što bi im tek to napravilo). Nikad prije se o hrvatskom predstavniku na Euroviziji nije ovoliko unaprijed pričalo.
Sve u svemu, krajnje pogođen moment za ovu stvar od strane Riječana. Nije nebitno napomenuti, Ivanka Mazurkijevič, Mrlina nevjenčana supruga, objavila je kako su inspiraciju za pjesmu pronašli u lirskim antiratnim djelima Predraga Lucića. Što su oni u svom stilu dodatno sveli na karikaturu. Reakciji na pjesmu svakako nije odmoglo niti spominjanje malog psihopata. Ne treba biti politički analitičar da se shvati da to predstavlja Vladimira Putina. Danas u Europi gotovo da nema osobe koja nema neki svoj stav o ratu u Ukrajini. Stoga je ovakav politički angažman izazvao reakciju. Pozitivnu kod većine, negativnu kod putinofila i onih koji “nisu za Mamića, ali…“. Pardon, “nisu za Putina, ali…“.
Dakle, Let 3 je došao do vrha svoje glazbene burleske, napravili su što nitko do sada nije i mogu ležati na lovorikama. Vjerojatno više nikad od njih nećemo čuti nešto poput “999” s “Jedine“, čistokrvnu rock stvar političkog teksta, ali bar su u ovom drugom segmentu ponudili uradak koji je otišao daleko iznad “Bombardiranja Srbije i Čačka“. Traktorima unatoč.
