Dva dana gledam kako nad Kaštelima kanaderi rade manevre prije nego će se baciti u more, skupiti vodu i otploviti zrakom iza Kozjaka, prvo pomagati kod Radošića, a dan poslije gasiti kod Lećevice. I shvatim kako često mi zaboravimo koliko su ti piloti hrabri ili ludi, ili oboje, kako najčešće to biva.
Sjetim se svih onih fotografija i snimaka za koje bi u prvom trenutku pomislili da je CGI, da je neki potkovani informatičar pokazao svoje znanje sjedeći u nekom rashlađenom prostoru s bočicom soka prepunog budućeg dijabetesa ispred sebe. Ali ne, to su zbilja naši piloti koji se unose u lice čak i zakonima fizike, lete na rubu mogućeg i spašavaju krajeve od vatrenih stihija.
“Crazy Croats” su ih zvali kad su bili poslani u pomoć u Izrael, dakle Izraelci, koji imaju borbene pilote s najviše sati naleta na planeti i koji se tradicionalno drže ponajboljim svjetskim letačima, nazivali su našu ekipu iz kanadera luđacima. A našima je Izrael bio piknik, da se poslužimo riječima Gitka, ravniji teren nego Dalmacija nad kojom najviše rade, čak nije bilo potrebe za najopasnijim vratolomijama u zraku kod prilaska požarima.
Dolijevanje vode u tankove može biti spektakl kad su naši kanaderi u pitanju, imamo tako snimke nevjerojatnog slijetanja na more gotovo uz plažu, ali i punjenje vodom na Neretvi. I potpunom amateru je jasno da natankati vodu u kanader na rijeci nije jednostavna stvar, makar rijeka bila Dunav, a ne ipak mnogo manje gabaritima impresivna Neretva.
I živi tako “žuta eskadrila” u sjeni svih problema vatrogastva, ali i MORH-a, nije im laka ta dvojnost, rade s vatrogascima, a na čelu im Banožić. Šute, iako bi imali mnogo za kazati, ali nije im sad vrijeme za govoriti, sad gase vatre. Malo tko čak i od nas novinara spomene i da njih nedostaje, svi pričamo o kanaderima i nedostatku istih zbog aljkavosti Andreja Plenkovića (ne držim ja Banožića i Medveda na pozicijama), a nitko o njima i nedostatku i posada, kao da će se avioni sami od sebe voziti i gasiti po vrletima dalmatinskih planina. Piloti stare, a mlađi ne hrle obučavati se, čemu glava u torbi, samo za slavu? Svjetski standardi su dvije do tri posade po jednom kanaderu, mi nemamo niti ovaj minimum. Eto, tu se nalazimo i po pitanju pilota, nisu problematični samo avioni.
Oni će i dalje gasiti, dok ih ide i dok mogu. I dalje ćemo gledati te nevjerojatne scene monstruoznih prilazaka vatri iz zraka, da se bude što bliže vatri, da vodene bombe naprave što bolji posao. Banožić i slični će i dalje primati plaću svih poreznih obveznika, kanadera će nedostajati, a na kraju i ljudi koji bi sjeli u njih. Jer u te avione rodbinu i kumovu djecu ne možete staviti, poginuli bi na prvoj intervenciji.
Čini li se i vama da u skoro svim stvarima idemo nekako prema dnu, da i najbolje od nas uništavamo?
