Dolazak iz Oberhausena u Dortmund je vrlo jednostavan, dnevna karta za putovanje vlakom po cijelom Rurhu košta 7,60 eura, a opcija ima svakih dvadesetak minuta tokom cijelog dana i noći.
Prvo što sam želio vidjeti u Dortmundu jest muzej njemačkog nogometa (Deutsches Fussballmuseum), i dok je vlak klizio prema glavnom dortmundskom kolodvoru, a ja vadio mobitel da vidim kako ću do njega, s desne strane se ukazala ogromna zgrada s nazivom traženog muzeja.
I nisam se razočarao kad sam prešao preko trga pred Hauptbanhofom, jer muzej je vrlo moderan i doista osjetite tu povijest.
Već sam ulaz koji simulira tunel kojim izlazite na teren i u kojem čujete huk navijača sa različitih njemačkih stadiona daje fantastičan dojam, a kad ga prođete, na samom ulazu vas dočekuje čudo iz Berna, prvi veliki uspjeh njemačkog Elfa, kada su u Švicarskoj u finalu svjetskog prvenstva pobijedili sigurno najjaču momčad tog vremena – mađarsku Laku konjicu 3-2, iako su već u osmoj minuti gubili 2-0, a od Mađara su u grupi primili ravno osam golova i izgubili 8-3.
I redaju se uspjesi Elfa na interaktivnim ekranima, originalni dresovi i lopte iz davnina, centralno mjesto zauzima broj 5 s memorabilijama Kaisera Franza Beckenbauera, a ponosno su istaknuli i dres Diega Armanda iz Italije ’90 kojeg su Matheus i društvo porazili u finalu.
Naravno i ono demoliranje Brazilaca na njihovom terenu je tu, ali i povijest istočnonjemačkog nogometa.
Možete poslušati radio prijenose starih utakmica, kao i zvukove sa svih stadiona.
S guštom sam odgledao golove iz Lyona ’98, sa sjetom se sjetio vremena kad sam uživao u Šukerovim golovima, a nije nevažno napomenuti da u samom muzeju narator uz te golove kaže – to je bio dan kad je njemački nogomet počeo ispočetka.
Moj omiljeni detalj jesu tri mala monitora na kojima se beskonačno vrti gol s Wembleya ’66, kojim su Englezi osvojili svoje jedino svjetsko prvenstvo, baš protiv Njemačke, a što oni misle o tom golu i koliko ih boli jasno je iz toga da ga i dan danas u muzeju možete pogledati iz svih kutova i u slow motionu.
Plan je bio provesti pola sata, pa se uputiti na Westfalen, pogledati i stadion i muzej BVB-a, ali kako se razgledavanje razdužilo, shvatio sam da bih ipak to mogao ostaviti za sutra, jer nemam namjeru od navijača postati muzeolog.
Pa sam otišao na pivo.
