Na nagovor urednika, malo ćemo opet pisati o glazbi iako ovaj put nije izvještaj s koncerta, nego priča o jednom albumu. Povod je nedavna raspravica s društvenih mreža koja pokazuje kako uvijek sve završi na isti način – fali bas.
“…And Justice for All“ četvrti je studijski album američkog thrash metal banda Metallica koji krajem ovog mjeseca slavi svoj 35. rođendan. Album ima devet skladbi, a ukupno traje 65 minuta.
Album je to koji je nastao nakon najpoznatijeg, najpopularnijeg i sve naj albuma “Master of Puppets“ (1986.), a čiju turneju je obilježila pogiblja nikad prežaljenog basista Cliffa Burtona, čarobnjaka na basu. Burtona je naslijedio Jason Newsted koji se u bandu zadržao 14 godina, sam je rekao da nikada nije bio posve prihvaćen, a jasno je da je Burtona bilo nemoguće zamijeniti. Činjenice su to koje su stvorile momentum i obilježile album.
Nakon uspjeha s albumom “Master of Puppets“ band je odlučio ne pokušavati raditi kopiju i ponavljati isti format (tako nekako je i Lemmy odlučio nakon “Ace of Spades”) već su odlučili pokazati (i možda čak i samima sebi dokazati jer u toj fazi svog glazbenog puta radili su puno više ono što oni žele, a ne što publika traži) da mogu napraviti nešto drugačije, sirovo, žestoko i po njihovim mjerilima dobro.
Po bilo kojem mjerilu bio je to veliki, kultni album za Metallicu. S glazbenog aspekta složeno, zvuk je bio agresivan i drzak, struktura progresivna, s neobičnim i naizmjeničnim tempom. S tematskog aspekta jedna od najogorčenijih njihovih poruka, ruganje društvenoj i političkoj situaciji (a tema je, složit ćete se, aktualna i danas), zadnji album na kojem Hetfield piše o svijetu oko sebe (nastavak je više fokusiran na njegove unutarnje borbe). Komercijalni aspekt je također značajan i upravo je za uspješnicu s tog albuma, pjesmu “One“, napravljen njihov prvi glazbeni spot. Naravno, imao je album i izrazitu osobnu dimenziju za sve članove banda, a posebice za Hetfielda kojem je Burton bio poput brata.
Osnovna zamjerka tom albumu, i tema rasprava već više od 30 godina, je “skrivenost“ zvuka basa. Poznato je da je Newsted snimio dionice basa, a sve priče upućuju na to da je kod miksanja taj zvuk doveden do minimuma jer se nije slagalo s vizijom koju su Hetfield i Ulrich imali. Umanjuje li mi to doživljaj albuma? Apsolutno ne, a vjerujete da mi bas ipak nešto znači, volim slušati i Motorhead.
Spomenut ću još nešto, sam Helfield je 2007. izjavio da on osobno mrzi taj album, da je to bila njihova faza kad su se pravili važni. S druge pak strane, jedan dio fanova smatra da je to bio posljednji istinski thrash metal album banda. Možemo čak reći da su u tom svom izazovu uspjeli, ono što su napravili je bilo toliko dobro da nije imalo smisla više ići tom stazom. Zbog njih samih, zbog publike, producenata, izdavačke kuće, osobnih životnih situacija – nebitno je što je tomu bio razlog, samo rezultat je bitan.
Sad kad je album dobio malo širi kontekst, ostaje samo još kazati zašto ga volim. Kao ljubitelju spomenute glazbe, očito je da mogu biti samo subjektivna, a što u biti i je doživljaj glazbe. Paše mi zbog poruke koja je i dalje jaka, zbog drskosti i progresije zvuka koji se i dalje jednako intenzivno osjeti i u konačnici zbog užitka koji ta glazba i dalje uspije izazvati. Posebice ću tu izdvojiti pjesmu “To Live Is to Die”, instrumentalnu skladbu sa stihovima na samom kraju koja je posveta Burtonu.
Za mene je taj album savršen i nebitno je slažete li se s tim ili ne, to nije poanta. Ne gledam na njega kao na pojedinačne pjesme, hitove, slušam ga kao djelo, sa svim njegovima manama i vrlinama, nastalo u nekom davnom vremenu s porukom i svrhom koju je taj album imao, a koju i dalje uspijeva prenijeti. I zato, samo zato, mogu reći da mi je album savršen.
„When a man lies he murders some part of the world
These are the pale deaths which men miscall their lives
All this I cannot bear to witness any longer
Cannot the kingdom of salvation take me home“
P.S. Za one koji ne zaziru od pojma “koncert u kinu“, 19. i 21. kolovoza imate priliku pogledati u kinima koncert koji Metallica izvodi dan ranije (zbog vremenske razlike, projekcije su vremenski prilagođene) u Arlingtonu, TX, SAD, u okviru svoje svjetske turneje M72.
