Gotove pripremne na dobar način, nije poljska liga otpad pa da se tek tako savladava vodeći sastav od tamo. Iako je vjetar stvarno bio ograničavajući faktor za sve elemente igre, ali bilo je stvari za zabilježiti.
Prva je zanimljivost da sreće s HNS-om i njihovom regimentom sudaca nema na pripremnim utakmicama. Dva penala koja smo vidjeli u zadnjih desetak minuta utakmice jednostavno su van svake pameti, pa sve da inače sudiš samo petu ligu. Jednostavno je, ni jedan penal nije bio. Ovako je sudac iskompenzirao, čekao je da Hajduk prvi put uđe u kazneni prostor Poljaka da ispravi to što je svirao i njima nepostojeći. Cirkus.
Druga je stvar da mi u prvom dijelu nije bilo jasno zašto Hajdukovi igrači ne pucaju izvana. Vjetar je bio takav da bi te lopte bile čista lutrija za poljskog golmana. Razumijem da na pripremama hoćeš pripremiti neke stvari, ali objektivno, vjetrovita utakmica bit će nešto što će se vjerojatno i u prvenstvu događati u ova prva dva mjeseca nastavka, bio je dobar moment za isprobati i taj segment, koliko god nemao veze s izgradnjom ukupne igre. Samo je Kleinheisler djelovao kao da namjerava šutirati u nekoliko situacija, ali Slask se očigledno malo i pripremio za Hajduk, striktno su pazili da Mađaru ne dopuste šutove iz daljine.
Treće je da Hajduk napokon ozbiljno radi na autima. To je segment igre koji je dosta u zapećku čitave lige, dok ostatak svijeta veliku pozornost poklanja ovim situacijama. Jer su posebne i stvaraju zapravo problem timu koji je u posjedu. Dojam je da bili moraju još raditi na ovome, ali bilo je zgodno čuti Uremovića koji u jednom trenutku viče na sve jer nisu dobro odradili postavljanje kod protivničkog auta.
Četvrta zanimljivost je da Karoglan očigledno ima zamisao da u postavi s Kleinheislerom na krilu često dolazi do fluidnig micanja njega i Krovinovića, vjerojatno u potrazi za dodatnim međuprostorom na toj strani. Obzirom na igračke karakteristike ovog dvojca to nije za čuditi se, iako na ovim pripremama ovaj moment ima svoju manu. Nema ljevonogog beka koji bi u tim situacijama služili za širenje igre uz lijevu aut liniju. Iako su i Moufi i Sigur svoje role na toj strani odradili krajnje korektno, jednostavno im nije prirodno izvlačiti se uz aut liniju i vući loptu slabijom nogom.
Ovdje moramo napraviti digresiju, jer je i trener Karoglan svojim izjavama zapravo poručio da je ova situacija s lijevim bekovima nija dobra. Obala Bjelokosti dobro je zafrknula Hajduk, Dialla su uzeli, a nije im ni sekunde odigrao, imaju ga “za svaki slučaj” u rosteru. U javnom prostoru spominju se razna imena, Čolina, Bradarić, pa i Daley Sinkgraven. Ne ulazeći u to koliko tu ima istine, jer stvarno nema nikakvih insajderskih u Trafici (iako Bradarić djeluje više kao maštanje navijača, čovjek ima 20 nastupa u Seriji A ove sezone, jednostavno je prvotimac Salernitane), logika nalaže da bi Sinkgraven ovako na papiru bio vrhunski izbor. Lijevi bek Las Palmasa je nizozemski školovan nogometaš, koji je krenuo kao vezni igrač, a možda i ponajbolje partije odigrao je na desnom krilu. Tako da bi bio krajnje iskoristiv i nakon povratka Dialla. Iako, obzirom na vremenski rok, najvjerojatnije je da će protiv Rijeke na lijevom beku biti Moufi, sve da sutra dođe i Davies trebalo bi ga malo uigrati sa sastavom.
Peta stvar je da će Hajduku očigledno biti sasvim operativna opcija odigravati 4-3-1-2, otprilike trećinu vremena se u napadačkom dijelu na pripremnim utakmicama igralo u toj formaciji, a u defanzivnom dijelu i više. Čak ću ići toliko daleko da ću kazati kako će to opcija biti čak i kad se Perišić vrati na teren (ljudi moji, kakva rečenica za napisati, “kad se Perišić vrati na teren”, isplatile su se ove Zanimljivosti samo i zbog toga da jednom stvarno napišem ovu rečenicu). Perišić će u toj situaciji moći odigrati onu desetku u formaciji, možda mlađi danas ne znaju, ali on je karijeru i počeo na toj poziciji. I opet, na pripremama je otežavajuća okolnost bila s desnonogim lijevim bekovima. Ovaj sustav je ionako dosta osjetljiv na toj poziciji, za njega možda i najviše treba baš klasični lijevi bek. No, malo više o ovom sustavu, ali i igračima, fobitnicima i gubitnicima priprema, sutra ili prekosutra kad ćemo dati čitav pregled pripremnog perioda do sada.
Šesto je da smo prema Ivanu Leki do sada bili zapravo jako pristojni, ali nakon ovi priprema, a pogotovo nakon jučerašnjeg dvoboja, samo se može kazati da je napravio notornu glupost zbog svog karaktera kad se odrekao Nikole Kalinića. Nema u HNL-u, a rekao bih i šire, igrača koji može napraviti što on radi. Čak ni Livaja ni Petković ne mogu tako odigrati ono postiranje i distribuciju lopte kako Nikola radi. Što će on znati i s 40 godina. Pokazao je i kako je definitivno spreman fizički za odigrati bar pola sata u visokom ritmu. Sve u svemu, teško se ne zapitati bi li protiv Rijeke ostao onaj poraz da je posljednji dio utakmice na terenu bio Kalinić, a ne Čuić.
Sedmo i zaključno, iako se više odnosi na ovaj zaključni tekst za sutra-prekosutra, Hajduk je pokazao da jako dobro stoji u pozicijskoj igri. Obrana je puno više postavljena, teren je skraćen, brže se dolazi prema naprijed. Još to djeluje sporo u prenosu lopte, tu se najviše još mora raditi. Pogotovo Pukštas, koji često zastane kod prijema da dobro osmotri situaciju. On će na našu zalost gotovo pa sigurno 2025. godine biti u nekoj od Liga petice i to je segment koji će za to morati popraviti.
P. S. Prvi je ovo dvoboj kojeg je na svom Instagramu Ivan Perišić najavio kao igrač Hajduka. Kakvo vrijeme za biti navijač Hajduka.
