Danas je hrvatska rock scena postala bogatija za nešto novo, objavljen je debitantski album banda Jelusick pod nazivom „Follow the Blind Man“. Kritike i recenzije ostaju onima koji su u tome stručni, a u nastavku kratki dojam sa Zidića na prvo slušanje.
Ljubiteljima rock zvuka će se album dopasti, uhu je ugodno i može se reći lepršavo na mladenački i moderan način. Čuje se utjecaj glazbenih ikona (meni su nekako najizraženiji zvuci Whitesnakea, Bon Jovia, Brian Adamsa, a usudim se reći i Dream Theatera) što ne čudi jer je Dino isticao da su mu inspiracija brojni rock velikani, a on je imao tu sreću da je s nekima od njih i imao priliku raditi.
Album čini 11 pjesama, prethodno je objavljeno pet singlova, a dobar dio pjesama s ovog albuma je već bio snimljen s Dinovim prethodnim bandom, Animal Drive.
Iz objektivnih razloga je proces stvaranja albuma potrajao čak četiri godine što dijelom objašnjava zašto je album tako raznolik. S druge strane, više je nego jasno da je glazbeni potencijal kojim zrači album ogroman i da su momci htjeli pokazati sve što mogu i znaju.
Ono što svakako treba izdvojiti i pohvaliti je Dinov vokal i svu raskoš kojeg je kroz niske i visoke dionice dočarao kroz ovih 11 pjesama. Dinamično i zanimljivo s moćnom baladom za kraj.
Svjetski, a naše. Bravo!
