Danima smo ignorirali pitanje udesa Marija Banožića, osim kad je trebalo “pohvaliti” premijera za bešćutnost koju je iznio govoreći o “saobraćajnoj”. Zamjetili ste da rijetko pišemo o temama crne kronike, em nam je to psihički naporno em drugi mediji to iscrpno rade, ti tekstovi ubiru dobre klikove, a mi ne patimo za time.
No, posljednjih dana je jasno da se to pretvara u pravosudno-političku temu, pa je više ne možemo zaobilaziti. Dakle, svakome tko je vidio fotografiju udesa u kojem je smrtno stradao 40-godišnji otac i suprug jasno je da je Banožić izazvao sudar. I da je vozač kombija pokušao skrenuti u desno, što ga je možda i koštalo života, veće bi šanse imao da je ušao u frontalni sudar. I s ovim podacima nema problema, Banožiću se dogodilo što se dogodilo, odgovarati će kao svaki drugi građanin za svoju krivicu, i to je to.
Ali je li stvarno to to? Posljednjih dana čini se da ipak nije skroz, da se popratne stručne stvari oko nesreće rade na način kako se ne bi radile da je krivac bio neki obični građanin, stoka sitnog zuba, kako su nekad vladajući zvali raju. Svakome je sada jasno da je s provjerom alkohola i narkotika u krvi bilo cirkusa. Banožiću su službeno krv za proces izvadili u Osijeku sedam sati nakon udesa, kao da se netko osiguravao da što više vremena prođe između same nesreće i provjere maligana. I ispade da je sve 0,0. No, onda izroni vađenje krvi u Vinkovcima nakon samog udesa, kad je sad već bivši ministar imao 0,21 promil u krvi.
I nije tih 0,21 neki veliki problem, to je unutar dopuštenih granica. Banožić je ili od noći prije još imao u sebi alkohola, što bi značilo da je vozio mamuran, ili je bio sklon jednoj rakijici ujutro, navada koja u Slavoniji nije rijetkost. Ostaje, jasno, pitanje zašto uopće piti ako ćeš voziti, pogotovo u tu ranu uru po magli, ali hajde, legalistički je sve čisto. No, ovakve svinjarije s vađenjem krvi ono su što nagriza vjeru u pravni sustav u državi. Objektivno, tko sada ne sumnja da se radilo o klasičnom magarčenju javnosti kako bi se sanirala politička šteta? I što god se sad napravi, ako čak i zamjenik ŽDO-a koji je vodio očevid bude smijenjen, ostat će taj dojam da pravosudni sustav nije za svakog isti. Što je dozvoljeno Jupiteru, nije volu.
Na kraju se pojavljuje i priča kako Banožićev terenac zapravo nije bio atestiran za cestu, da bi nakon tehničkih pregleda ministar montirao dodatke za terensku vožnju koji su ozbiljno dizali masu vozila. Ukoliko se to pokaže točnim dokazat će nepojmljivu Banožićevu neodgovornost i čak jednu količinu bezobraštine. A ako se i ne pokaže točnim, dobar dio javnosti sumnjat će da je samo i to prikriveno kako ne bi stvaralo političku štetu. Postavlja se i pitanje je li ministru to stvarno namontirao vinkovački poduzetnik, jer onda je tu i pitanje moralnosti primanja takvog dara.
Opor okus u ustima ostavlja ovaj nesretni događaj, koji je jednu familiju ostavio ucviljenom. I još je jednom pokazao da se Hrvatska razvija u smjeru društva kasti. Jer taj politički establišment, usko vezan uz vlast i jednu stranku, kao da živi neke drugačije živote od prosječnog hrvatskog građanina. Tek kad se dogode ovakve tragedije čovjek postane bolno svjestan toga. Trebao bi nam jedan veliki reset, ali za sada nema na mapi nekog da to napravi.
