Upitno je potrebno neke zanimljivosti davati nakon susreta s niželigašem, ali neke stvari daju se zamijetiti i na takvim utakmicama. Pa evo nekih zapažanja.
Prva zanimljivost je da Dario Melnjak iz dana u dan pokazuje da je ne samo dobar nogometaš, nego i skroz pozitivan lik. Njegov potez kad je najprije dao dres djevojčici kojoj je rođendan i koja je htjela “Meljnakov” dres a ne Livajin (tati jedinica iz hrvatskog), a potom podijelio dresove i djeci invalidima jednostavno je nešto što ne naučite kroz profesionalno igranje. To je nešto što donesete iz obiteljskog doma. Meljo nastavlja biti dobri duh Hajduka, smjer kako bi igrači Hajduka uvijek trebali izgledati i raditi.
Druga je stvar da je Hajduk bez ikakve napetosti riješio dvoboj. Reći će netko da tako i treba protiv ekipe iz petog ranga natjecanja, ali lani se igralo protiv četvrtoligaša Primorca u Biogradu, pa nije sve prošlo bez ikakvih problema. Kup je uvijek mina, uvijek će tu biti ona stigma Dinama protiv Dugog Sela. Ovaj put niti trenutak nije dolazilo u pitanje da će pobjeda biti uvjerljiva, iako je golman Omladinca nastojao na sve načine pokvariti Hajduku dan sjajnim obranama.
Treće je da se objektivno nogometno može sagledavati samo prvih 35 minuta dvoboja, koje su igrači Omladinca odigrali nadljudski. Onda su ipak fizički počeli padati, a drugi dio je odavao dojam da samo žele da sudac što prije odsvira kraj kako bi mogli otići na infuziju u lokalni dom zdravlja. Stoga je recimo nemoguće reći išta o igri Žapera, ušao je kad su protivnici već bili izdušili. Ali svakako respekt domaćima i za igru i za organizaciju, na kraju je to bilo pravo narodno veselje u Slavonskom Brodu. Kad bi bar sva gostovanja bila takva, da se ne pita odakle je tko na kojoj tribini.
Četvrta zanimljivost je da ni na ovakvoj u srži revijalnoj utakmici ne možemo ne pisati o suđenju. Koje je bilo redikulozno, uspjelo se na trenutak čak i nervozu stvoriti. Glavna sutkinja s lošim odlukama je znala pilati živce i igračima i gledateljima, a jadni Odjidja Ofoe vjerojatno ni sad ne zna zašto je dobio žuti karton. I dok to djeluje nebitno, moglo bi biti bitno kako se natjecanje bliži kraju, mogao bi taj karton biti teret. Proslavile su se i linijske sutkinje, koje su zastavicu znale dizati i kad nije ofsajd, a držati je dolje kad igrač jeste u zaleđu. Uglavnom, ova sudačka trojka još uvijek nije spremna za tri najviša ranga natjecanja, što god HNS govorio i mislio.
Peto je da iako ova utakmica nije mjerilo, ostao je dojam da Sahitiju definitivno bolje leži desna strana. S lijeva mu paše kad ima prostora, i zato je u Šibeniku odlično igrao tu poziciju, ali Hajduk protiv rijetko kojeg protivnika ima širinu i dubinu za igrati. Kad je protivnik zatvoreniji, Sahiti bolje funkcionira desno. Obzirom na trenutačnu formu krila, definitivno nešto o čemu će Leko morati promisliti. Pogotovo ako danas potpiše Trajkovski koji više operira na lijevoj strani napada.
I finalna šesta stvar je da Hajdukova sredina ne može ozbiljno funkcionirati kad nema Krovinovića i Sigura. Jedan svojim ritmom, a drugi svojim brzim promjenama strane čine Hajduk mnogo konkretnijim u središnjoj zoni. Ostaje doduše vidjeti hoće li i Žaper u ozbiljnim susretima tu donositi impuls. Sam Odjdija s Kalikom i Laušem koji nisu graditelji igre mogao je funkcionirati ozbiljno samo kad bi se Livaja izvlačio u sredinu.
