Moram kazati da me nervoza jako prala pred ovaj dvoboj, ali na kraju je dosta brzo prošla. Hajdemo sa zanimljivostima…
Prva je da se umor ipak osjetio na Hajduku, ne može se igrati tako fizički naporna utakmica, nakon koje ide i psihičko pražnjenje, a da se tri dana iza toga ne osjeti. Zbog toga je plan bio jednostavan, rano zabiti golove kako bi se veći dio utakmice mogao odraditi u nižoj brzini. I odrađen je, Rudeš je takav protivnik da to omogućuje. Navijački sam se živcirao što još malo horuka ne odrade za treći gol, no lako je to iz fotelje uz pivo razmišljati, njima je na terenu bilo bitno samo iskontrolirati utakmicu.
Druga je zanimljivost Dario Melnjak, koji očigledno može suzbiti umor kad treba, jučer ga je bilo posvuda, na kraju je nagrađen i golom, a vidjeli smo i novu taktičku zamku Hajduka. Marka Livaju koji se povlači faktički na zadnjeg veznog, Krovinovića koji uzima poziciju lijevog bočnog, a Melnjaka u vrhu napada, doslovno na famoznoj “devetki“. Mogla bi to biti dobra opcija za probijanje duplih blokova, Livaja tako nisko sigurno će zbunjivati protivnike koji neće znati tko da iskače na njega, a Meljo ima realizaciju da može iskoristiti prostor koji će tako nastati.
Treće je da Ivan Dolček u ovom trenutku djeluje kao najkorisnije Hajdukovo krilo. Malo je komplicirao u završnici jučer, ali upisao je asistenciju i ulazio u opasne situacije. A istovremeno je ispunio defanzivne zadaće, što je osnovni posao krila u Lekinom novom sustavu. Međutim, treba razbuditi još nekog na tim pozcijama, protiv jačih protivnika morat će dati veći obol igri prema naprijed.
Četvrta stvar je Marko Livaja. Čijih 15 minuta magije je dovoljno za rušiti slabije prvoligaše. Gol s malog baluna, dodavanje Sahitiju kao na računalnoj igri, i onda genijalna lopta i za Melnjaka. Uz sve to, sve aktivniji u defanzivnim zadaćama, velika šansa za Dolčeka u drugom dijelu je krenula s Livajinim pritiskom na zadnju liniju Zagrepčana. Još jednom za ponoviti, povlašteni smo da gledamo Hajduka u doba Marka Livaje. Nadajmo se da je samo umor na kraju bio, a nikakva ozljeda.
Peta zanimljivost tiče se ELO projekcija prvaka, koje profesor Tomislav Globan radi iz kola u kolo za HNL od 2020. godine. I po prvi put u tri godine od sinoć na toj ljestvici Dinamo nije prvi favorit za uzeti prvenstvo. Matematičke projekcije pokazuju da u 45 posto scenarija Hajduk uzima titulu, a u 41 posto Dinamo. Ne znači matematika puno na terenu, ali ovo pokazuje jedan jasan trend. Pojačan kontingentom izlaznih transfera koji su počeli u Zagrebu ovaj vikend. Hajduku doslovno svaka sljedeća utakmica je finale Svjetskog prvenstva. Dakle, sve do sad se briše, kreće operacija Varaždin.
Šesta stvar je da kako Hajduk nastavlja ovako, pojačavat će se kritički tekstovi kontingenta Dinamovih novinara. Sad su problem poruke protivničkom treneru koji nije imao problema s kritiziranjem Hajduka te broj stranaca u ekipi. S novim pobjedama bi problem mogao postati i previše horoskopskih riba u prvom sastavu ili bar još jednom okrenuti priču o trećem dresu koji, eto, nije bijel.
Sedma zaključna zanimljivost je Zvonimir Šarlija. Nije kao težak protivnik bio, ali taj momak ulijeva toliko sigurnosti čitavoj ekipi da je to jedno malo čudo. Niti jedan tren se čovjek nije pitao što će biti kad se pustio posjed Rudešu. Znao si i ako sve drugo popusti da će tu doći Šarlija i riješiti probleme. A na kraju postoji i posljednji osigurač među vratnicama. Iako je najmanje među vratnicama, više je na 20 metara od gola.
