Danas smo imali jedan mali remont na portalu zbog kojeg smo bili offline neko vrijeme i to doba smo iskoristili za određene privatne obveze, pa nismo uopće pratili što se događa, a posebno ne oko stvari kojima se ni inače ne bavimo.
I onda smo prije sat vremena, povratkom u virtualni svijet kojeg smo izbjegavali nekoliko sati doživjeli da nam ništa više nije jasno.
Za početak, saznali smo da je trener koji je trebao voditi Rijeku protiv Dinama za koji dan zapravo trener koji će voditi Dinamo protiv Rijeke toga dana. I nekako nas je to zapravo i nasmijalo jer uopće nema ništa iznenađujuće u toj činjenici, to je samo potvrda odnosa ta dva kluba u kojem je jasna hijerarhija.
Ali onda nas je zapljusnuo val nezadovoljstva onoga što mediji uglavnom potpuno pogrešno nazivaju – nezadovoljstvom navijača Hajduka, a tiče se popisa izbornika Dalića. A radi se, naravno, o popisu na kojem je mjesto našao Matija Frigan a Marko Livaja nije. I sad bi bilo lako poentirati da smo se vratili u online svijet u kojem je trener Rijeke zapravo trener Dinama, a Frigan je bolji igrač od Livaje, ali to jednostavno nije tako.
Naime, samo smo se vratili u svijet u kojem je sve na svom mjestu i u kojem nema više skrivanja.
Naime, nije u popisu izbornika Dalića sporno samo to što nema Marka Livaje, meni je još više sporno što nema najboljeg veznjaka HNL-a, inače bivšeg igrača Rijeke koji je sad nositelj igre Dinama. Što pokazuje da Zlatko Dalić ima neku svoju agendu i jednostavno ne poziva najbolje, nego one koji mu odgovaraju.
I da se razumijemo, to je njegovo pravo, a uvjeren sam i da veliki dio navijača Hajduka uopće nema problem s tim da Marko Livaja odmori i bude spreman za nastavak prvenstva nakon napornog početka sezone.
Ono što je tužno jest činjenica da se izbornik ni jednom riječju nije osvrnuo na nepozivanje najboljeg igrača HNL-a, ali i to spada u trend nojevskog ponašanja velike većine aktera i konzumenata hrvatske nogometne bajke.
O tome je li HNS morao razmisliti o vrataru koji je trenutno u najboljoj formi od svih, je li možda spomen zaslužio čovjek koji praktično nije propustio utakmicu na boku već godinama a igra konstantno na najvišoj razini, ovom prigodom ne bih. Jer vraćam se na Mišića – čovjek jede malu djecu već dvije godine, ali iz nekog razloga ga Dalić ne vidi, pa jednostavno treba, valjda ponizno – prihvatiti da su stvari i dalje u hrvatskom nogometu onakve kakve su već desetljećima.
Naopake.
A sad, tko i zašto upravlja čime, tko je s kim u talu i tko je čija filijala – to nas na koncu niti ne zanima.
Samo nas zanima Hajduk, jean deve pe nula. A pred Hajdukom je još dosta posla, sad kad se bježi glavnom rivalu osam bodova, a ostali se još nekako drže, sad je najvažnije biti čvrst i razmišljati o poboljšanjima i pojačanjima. Jer tek su se zalaufali mordorski kotačići i bit će svega tu još.
Ovo što trenutno imamo je vrlo dobar temelj, ali je i dalje samo temelj, nedostaje još dosta materijala da sustav bude izgrađen do kraja i da bude nepropustan za udarce koji nas čekaju.
