Salman Rushdie ime je koje niste mogli izbjeći ako ste rođeni sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Jer onda ste bili dovoljno odrasli da ste morali percipirati sve ono što se događalo krajem osamdesetih godina, kada je napisao Sotonske stihove, svoj četvrti roman. Koji je izazvao bijesnu reakciju muslimana, a iranski ajatolah Homeini je čak stavio fetvu na ovog pisca.
Rushdie leži u bolnici na aparatima, faktički se nakon operacije bori za život, a nakon 34 godine islamistički ekstremisti su napokon došli na svoje, kamom su stigli do vrata onog koji se usudio koristiti motive Muhameda u svojoj literaturi. Kako je medije izvjestio njegov agent, Rushdie je operiran, na aparatima je i ne može govoriti. Američki musliman Hadi Matar, koji se rodio deset godina NAKON što su napisani Sotonski stihovi, pritvoren je i čeka kazneno procesuiranje.
Rushdiea je napao nožem dok je imao predavanje u Chautauqua Institution u zapadnom dijelu države New York. Najmanje dva puta ga je ubo, jednom u predjelu vrata, jednom u abdomen. Ubod u gornji dio tijela očigledno je bio silovit, jer agent kaže kako je pisac izgubio i oko u napadu. Drugi ubod pogodio je jetru, koja je također oštećena. Nakon napada Rushdie je prebačen helikoperom u bolnicu Erie u Pennsylvaniji.
Veliki je ovo poraz slobode govora kao ideala, kojeg je baš Rushdie promovirao. Njegova je teza oduvijek bila da sloboda govora mora omogućavati i provokaciju, čak i sablazan. Jer bez toga to nije sloboda govora, to je tek ograničenje stavljeno u lijepi celofan. Bio je jučer Rushdie žrtvom galopirajućeg ekstremizma, koji se širi diljem planeta, socioekonomska situacija pogoduje razvoju nasilnih ideologija i pokreta. Radikalni islam tek je najvidljiviji primjer toga, iza njega stupaju i druge ideologije i ekstremisti drugih vjera. Kao možda i ogromni problem uvjetno rečeno normalnog dijela čovječanstva. Ono što je novinar i esejist Andy McSmith nazvao opasnom iliberalnom “liberalnom” dogmom, čiji je začetak vidio u ljudima koji su tražili “pregovarački kompromis” koji će zaštitit muslimanske osjećaje od provokacija poput Rushdiejeve. Ukratko, kad se pod egidom prihvaćanja drugog stava propustilo nazvati radikalni islamizam vjerskim fašizmom i nacizmom, što u svojoj srži jeste. Takvi stavovi doveli su do pojave Al Qaide, ISIL-a i drugih terorističkih organizacija desetljećima poslije.
A pomalo komično je to, zapravo je sad Rushdie pobjedio, dokazao je što je htio svojim Sotonskim stihovima. Jer to je knjiga koja kroz magični realizam govori o integraciji doseljenika u zapadno društvo, o internim i eksternikm problemima imigranta, te o hermetičnoj i zatrovanoj vjerskoj politici. Svemu onome čemu svjedočimo sada.
