…profitiraju iz nereda
skrivaju se iza nacije
ni’ko nas u oči ne gleda
gledaju nam registracije…
Originalni naslov za ovaj članak je bio ovaj kojeg vidite poviše teksta, s dodatkom nekoliko imena: Plenković, Mamić, Tuđman, Pernar, Reiner, Šeks, Puljak, Huljić, Štulić, Bujanec, Tomašević and Ivan Generalić ali to bi čak i za lagano pomaknuti portal poput Trafike bilo predugo.
Stihovi kojima smo počeli ovaj pokušaj seciranja hrvatske stvarnosti su nastali koncem osamdesetih godina prošlog stoljeća i zapravo jako dobro funkcioniraju i nakon više od tri desetljeća kao objašnjenje većine problema koje imamo.
Koliko god nas jedan od naših glavnih junaka i nominalno vođa ove naše napaćene zemlje, Andrej rečeni Plenković uvjeravao u suprotno, Hrvatska je zemlja u kojoj uglavnom vlada nered. I to nimalo slučajno.
Baš zbog toga da bi neki, kao što stara pjesma kaže – profitirali.
Mamić (Tuđman)
Evo, krenimo od čovjeka koji je prvi na popisu – Mamića. Njemu je ovaj drugi iz naslova, a kojem mnogi tepaju kako je sam otac domovine posredno omogućio da postane vladar hrvatskog nogometa, tako što je postavio sustav koji služi ne javnom dobru, nego probitku male grupe ljudi.
Onog trenutka kad je vladajućima postalo oportuno maknuti ga sa scene, jer im je na koncu donosio više štete nego koristi, krenulo se u njegov progon, iako se o tome sve znalo i deset godina ranije. Pa je taj progon trajao i trajao, on je na koncu pobjegao, a vjerovali ili ne – progon još uvijek traje.
I ovih dana postoji problem gdje mu suditi, jer ispada da je teško pronaći suca u ovoj zemlji kojem nije barem kavu platio. Jer Mamić je stup ovog društva, majkumu, pričamo o čovjeku koji je bio blizak ni manje ni više nego s predsjednicom ove države.
I ništa to nije slučajno. Netko producira cijeli taj nered, jer što je veći nered, to je lakše – uzeti pare.
Pernar (Šeks i Reiner)
Spomenimo i sljedećeg lika iz bajke kojemu se obožavamo rugati, a kojeg smo istodobno odabrali u parlament. I jedan je to od najvećih uspjeha ekipe koja uglavnom vlada Hrvatskom, jer takvi su njima idealni – pored takvih čak i vitez Reiner i notorni Šeks izgledaju kao suvisli tipovi.
To što on u međuvremenu radi štetu samim svojim postojanjem, to njih ne zanima, cilj je postignut, a kao što znamo – cilj opravdava sredstvo, posebno u politici.
Stalno je po medijima, bez obzira koliko nebuloza izgovorio ili pizdarija učinio, gostuje na najvažnijim tv emisijama, o njemu se pišu traktati iz uredničkih pera, iako je tom tipu, kao i onome iz prethodnog podnaslova – mjesto u ropotarnici zaborava.
I ništa od toga nije slučajno. Netko to sve skupa plaća da bi producirao što više nereda, jer što je veći nered, to je lakše – pokupiti pare.
Puljak & Tomašević (Huljić, Štulić and Bujanec)
Vjerovali ili ne, cijeli povod pisanja ovog članka nam je bio narativ po kojem se u Splitu i Zagrebu događa nered i rasulo, o kojem najčešće izvještavaju mainstream mediji poput Bujice, Slobodne, Jutarnjeg, Večernjeg i ostalih mainstream medija.
Jer došli su na vlast u tim gradovima tipovi koji se ne uklapaju u Tuđmanovu viziju Hrvatske i koji bi, kao – uvodili red.
I nije problem, dragi naš čitatelju koji si dogurao ovoliko daleko u tekstu, sama činjenica što oni pokušavaju uvesti red pa to izgleda nemušto, a kad o tome izvještavaju hrvatski mainstream mediji koje je po osobnom ukusu ustoličio sam otac hrvatske demokracije, i bivši član generalštaba Franjo Tuđman – to izgleda kao apokalipsa danas koja prijeti da uništi sve što nam je milo i sveto – problem je što oni, ponekad zapravo i nehotice zatvaraju dotoke novca svim tim tipovima kojoj je Tuđman u svojoj genijalnoj viziji namijenio Hrvatsku.
Tale of two festivals
Splićane recimo, ovih dana doslovno zabavlja priča o dva festivala, što nije prvi put u tom začaranom gradu u kojem su svojedobno nastali i Slobodni Tjednik i Feral Tribune, u kojem je postojala režimska Radio Dalmacija i krajnje subverzivni Radio KL, pa su tako već drugi put Splićane (i njihove goste, kako vole napisati pravi novinari) zabavljala dva festivala.
A tu je zapravo zatvoren puni krug.
Jer svojedobno, tamo još na samim počecima nastajanja hrvatske države, neki tipovi su odlučili kako Zdenko Runjić nije dovoljno Hrvat (znam, zaboravili ste taj slučaj, kao i mnoge druge ali mi nismo – nećete vjerovati, čak i tipa koji je napisao Borbenu ponoćku napadaju da nije dovoljno Hrvat isti oni koji su ga u to doba napadali da je nacionalist, ali to je druga tema) i izbacili ga sa splitskog festivala, da bi ovaj na Jadranovom bazenu kao kontru tom HDZ-ovom festivalu organizirao svoje MHJ.
Bila su to najgora vremena i bila su to najbolja vremena.
Danas druga slika – tipovi koji su preuzeli hrvatsku glazbu, a Runjić i Štulić bi vjerojatno rekli i nešto puno gore od toga – su odlučili udariti kontru novom splitskom festivalu koji se pokušao odmaknuti od tog narodno nerednog klijentelizma u kojem je važno samo tko je kome menadžer i napravili svoje MHJ.
A problem je opet – u dotoku novca. Naime, baš kao što su neki preuzeli nogomet, tako je i glazbena industrija u Hrvata poprilično dobro podmazan koncept u kojem se zna tko i kada može na koju televiziju tko će se pojavljivati u medijima i zašto te se zna kome što i kad kapa u džepove.
I sad bi vi da to prestane? Pa neće ići.
Jer nije problem u glazbenom ukusu ni u tome želi li netko slušati blues ili trap, je li mu draža mandolina ili buzuki. Važno je stvarati nered, zapamtili ste već – da bi se lakše pokupile pare.
Ivan & Josip Generalić (naivci)
Pokušaji uvođenja reda u ovoj zemlji su naivni pokušaj, jer ova zemlja je stvorena u neredu, pa majkumu, naši danas poslovno najuspješniji generali su usred rata prodavali naftu neprijatelju ili odvozili kamione pune dinara namijenjenih uništenju u nepoznatom smjeru i nikome to, kao, nije sporno. Jer lova uvijek dobro dođe, zar ne?
Na koncu, sustav je postavljen tako da su se i građani navikli na nered. Kako ćete vi čovjeku koji nema gdje parkirati automobil, jer je kuću izgradio nelegalno, pa još nakeljio i bazen točno tamo gdje je trebalo biti parkirališno mjesto, a onda mu je država sve to legalizirala, sad objasniti da više ne može parkirati na cestu ispred ulaza, iako je on tu cestu već odavno ogradio stupićima?
On, logično, očekuje da mu vlast omogući parkiranje, zar ne?
A mainstream mediji uživaju. Jer kad ovi tipovi koji uvode red rade festival (isprika što smo se uhvatili tih festivala, doista su najmanje bitni, ali su baš dobra paradigma cijele poante), naivno misle da je pravi put napraviti dobar program, pa će izvođači doći, dobiti honorar, publika će uživati i ćao đaci…
Kako naivno. Pa to ide sasvim drugačije. Kao prvo, treba dobit lovu od turističkih zajednica, od ministarstva kulture obavezno. Može se još koje ministarstvo uključit čisto fakultativno, zato jer može, recimo ministarstvo prosvjete ili obrane, ne pitajte zašto. Onda su tu sve ove ustanove tipa lučkih uprava, zračnih luka, i one će nabaciti koje sponzorstvo.
Onda će se odabrati medijski partner, medijski pokrovitelj, sva ta lova će se dobro usmjerit, nešto medijima, nešto menadžerima, nešto influenserima, a obično će i predstavnici sponzora u svemu tome proći sasvim dobro, pametni znaju čemu služi rikverc.
Epilog (lova, golema lova)
Naravno, mi o svemu tome ovako zlurado pišemo jer smo ljubomorni što s nama nitko ne dijeli lovu, to je najčešći komentar koji ćete dobiti.
U Hrvatskoj je ljudima gotovo pa nemoguće zamisliti da uopće postoje ljudi koji nisu spremni na korupciju i kršenje moralnih načela, pa ih je stoga i lako uvjeriti da su svi političari govna, a svi novinari crvi.
I to je zapravo najveći poraz ove naše zemlje. Koji se uopće nije dogodio slučajno.
Naime, cijeli taj nered i međusobno nepovjerenje je stvoreno, to već sad i ptice na granama znaju – zato da bi netko lakše uzeo lovu.
Golemu lovu, ne zaboravite to.
