Ova nedjelja je bila idealna za hrvatske medijske pregaoce, jer Split se opet našao u centru pažnje i bilo ga je lako još jednom pokazati kao grad slučaj, punog nereda i čudnih likova.
A nije da se nismo i sami potrudili.
U sitne sate samo par sati nakon što je nedjelja započela, brod tako lijepog imena “Morska vila“ zakucao se u rivu pored pumpe na zapadnom dijelu splitske luke i ubrzo potonuo.
Bilo je na brodu pedesetak putnika, nitko nije ozlijeđen, ali po svemu sudeći zapovjednik broda, koji to zapravo uopće nije, jer nema valjane matrikule, ali svejedno upravlja brodom – bio je pod gasom.
Bilo je tu puno sreće u nesreći, prvo jer nitko nije ozlijeđen, em je blizu pumpa, em nije došlo do izlijevanja nafte. I reakcija svih službi je bila sasvim dobra, iako je ovo još jedna potvrda da nam ljeti po moru plovi hrpa luđaka koje treba zaustaviti, a i to je stvar nekih službi.
Pomorska smo zemlja, velika većina onih koji od mora i za more žive su izuzetno školovani i znaju svoj posao, ali ona manjina domaćih idiota i dio stranih hohštaplera koji misle da je more poligon za iživljavanje su zaslužili da ih se preventivno udalji od najvažnijeg resursa ove zemlje, što more bez sumnje jest.
Već poslijepodne nešto istočnije je u moru u kojem se kupa na tisuće Splićana i njihovih dragih i manje dragih gostiju uočen par – bombi.
I tu su službe reagirale, pirotehničari su odradili svoje, a ovdje doista ne znamo što bi napisali. Kako prevenirati idiote koji more koriste kao odlagalište za auto dijelove, razne škovace, a po novome i – bombe?
Od ostalih vijesti iz zemlje, prevladavala je (prvenstveno medijska) psihoza oko toplotnog udara, na koju se osvrnuo naš urednik još u subotu, evo, izgleda da smo za sada preživjeli, ali ovdje se potrebno osvrnuti na jedan detalj koji sve više prevladava u medijskom prostoru i pandanu istog – društvenim mrežama.
Naime, kako mediji uglavnom vole od svega napraviti senzaciju, tako se i od više-manje uobičajenih događaja kao što su ljetne vrućine i zimske hladnoće rade velike vijesti, a time se doista čini medvjeđa usluga borbi protiv doista najvećeg problema čovječanstva.
Naime, globalno zatopljenje je činjenica. Ne klimatske promjene, to je eufemizam skovan u radionici likova kojima je važnije još neko vrijeme cijediti zemljine resurse za svoju enormnu zaradu nego očuvati život na planetu, događa nam se globalno zatopljenje.
Razina svjetskih mora se penje sve više, temperatura isto postojano raste, ali raditi paniku što je usred ljeta vruće doista nema veze s pameću. Jer onda pametnjakovići koji vole sve proglasiti teorijom zavjere bez pardona sve te činjenice oko globalnog zatopljenja proglašavaju medijskim spinom i izmišljotinom ljudi reptila koji upravljaju nama iz podruma ravne ploče.
Nije teško zaključiti da nam zapravo nema pomoći, jer političari koji nam upravljaju krizama – od pandemije do globalnog zatopljenja – bucaju i budalesaju uglavnom kao pijani kapetani bez matrikule u sitne sate, a mediji od svega rade senzacije.
Da budemo potpuno jasni – to što oni koji nam vode zemlju, a i Zemlju – nemaju pojma kako zaustaviti pandemiju ili globalno zatopljenje, ili možda znaju, ali ne žele, jer im je važnija trenutna zarada, ili to što mediji ne znaju pratiti te probleme na potrebnoj razini, ili možda znaju, ali ne žele jer im je važnija trenutna zarada, to ne znači da nemamo problem i da su to sve oni samo smislili da bi zaradili.
A činjenica je i da će biti još gore, te da nam planet neće izdržati još dugo ako nastavimo ovako.
Odnosno, da se ispravim – planet će preživjeti, samo ljudi neće.
