Nova godina u nedjelju nije uopće simpatična, jer to poklapanje nedjelje s praznikom ili blagdanom nikad ne donese onu radost koju donesu oni pogodni za spajanje. Još kad je baš nova godina, kada se većina baš ne naspava, a već sutradan treba na posao, ponavljamo – ne simpatiziramo.
Ali eto, sad smo i službeno dio Europe, a tamo nema labavo, nema tih balkanskih ostavština sa spajanjima i neradom. Red, rad, disciplina, dame i gospodo.
Političari su se strateški rasporedili po granicama, ljubili se sa susjedima, ajde, barem jednom da ih vidimo na prvoj crti razgraničenja.
Uvođenje eura neće previše smetati građanima zemlje koja je mijenjala valutu već dva puta od početka postojanja, s novcem je kod nas uvijek isti problem, a to nikad nije bila valuta. Već raspored efektive, u kojoj državna uprava uglavnom otima istu od građana i raspoređuje je svojim favoritima.
Tipično za Hrvatsku, uz sve probleme i poteškoće u kojima objektivno jesmo, najveća rasprava diljem zemlje ovih se dana vodila oko – vatrometa.
Neki su ga gradovi ukinuli, neki nisu, bune se već dugo borci za prava životinja, i kao netko tko dijeli prostor s psom, moram spomenuti da mi je jasno kako ima pasa koji se užasavaju te buke. Ima i ljudi, puno, vjerovali ili ne.
Naravno, bez da ulazimo u onu besmislenu raspravu oko mrzitelja svega pasjeg i fašistoidnih vlasnika pasa koji bi sve podredili malim dlakavim njuškavcima – biti vlasnikom psa donosi određenu odgovornost.
Ne možete očekivati da svijet stane zbog vašeg ljubimca. Smeta njima i grmljavina, itekako. Vaša je dužnost da se za njih pobrinete, izolirate ih od buke, živite u gradu, buka je neminovna.
S druge strane o petardaciji kojom smo okruženi svake godine bi se dalo napisati svašta. Apsolutno je jasno da je činjenica hoće li biti službenog vatrometa ili neće poprilično nebitna, već desetak dana se u Splitu osjećamo kao u Bejrutu osamdesetih što se zvučne kulise tiče.
Dapače, lani i preklani, kad nije bilo službenog vatrometa, apsolutno se ništa nije promijenilo. Možda službeno odustajanje od istog šalje neku simboličku poruku, ali ne mijenja apsolutno ništa na stvari, vidjeli smo snimke Zagreba u novogodišnjoj noći. Skoro kao kad Torcida slavi neki rođendan.
Skoro, rekao sam – ne palite se odmah.
Zabrane nikad ne postižu ciljeve, ali da bismo djeci mogli pokazati drugi vid zabave od bacanja petardi i paljenja vatrometa – nije uopće sporno.
U svakom slučaju, sve najbolje vam želimo (i) u ovoj novoj godini, barem vama sedmero koji ovo čitate. I vašima, naravno.
Inače, uz sve kozmetičke promjene oko ulaska u Schengen i Eurozonu, imamo lošu vijest – i dalje nas vode isti tipovi i osim brojke na kalendaru zapravo se ništa suštinski nije promijenilo.
