Pelješki most nešto je dobro. Napokon će Dubrovnik prestati biti de facto otok u Hrvatskoj, za koji vam treba ili putovnica ili strpljenje najprije na pločanskoj rivi dok čekate trajekt, pa onda po vijugavim cestama Pelješca. Iako će ljubitelji pejsaža zauvijek patiti za tim scenama ovog prelijepog polutotoka. Za koji je ovaj most jedna velika dvojnost. Postat će dostupniji, bit će više turista. Ali to će uništiti i njegovu čar neotkrivenosti za masovni turizam, koji je do sada samo bio rezerviran za Ston i riblje restorane tamo. Viganj, Orebić, Sestrica Vela, Potomje, Dingač, Janjina s Dračama, sve će to sada postati nekako dostupnije i drugima, ne samo poznavateljima i zaljubljenicima u Pelješac.
Dakle, most je sve dobro za Dubrovnik, jednostavno je sad olakšan pristup. A da odmah najavimo, trenutačno vladajući HDZ će ga iskoristiti za PR do granica da će to vjerojatno biti degutantno. Vladajuća stranka sa svojim žetončićima zapravo je ekonomska pošast kod koje inflacija ždere populaciju, koja ne zna koristiti pare za obnovu, kojoj kiša uništava kuće koje obnovi, kojoj ministri i bivši ministri kao na traci idu u USKOK, kojoj liječnici prijete egzodusom u inozemstvo dok ih premijer izruguje.
Tako da im ne preostaje ništa drugo nego koristiti most za koji jedva da imaju ikakvu zaslugu. Dapače, jedini problematični segment u ovom trenutku je činjenica da nisu završili kompletan prilaz mostu, što je bila valjda jedina stvar koju su trebali napraviti.
Stoga, pozdravimo Pelješki most, stvarno bitnu građevinu. I pripremimo živce za Vladin PR.
