Prva zanimljivost je potpuno razočaranje Hajdukovom igrom s igračem više. Već u kadetima se uči kako se igra kad imaš igrača više, brzo kruženje lopte i onda kad pukne blok ideš prema golu s više igrača nego ga brani. Hajduk se pak odlučio na bjesomučna napucavanja. Stvarno se ne mogu sjetiti kad je neki tim s igračem više toliko se oslanjao na duge balune. Vjerojatno dio krivice ide na same igrače, koji su pokazali ogromnu dozu nervoze, ali svakako nisu pomogle niti neke odluke trenera Mislava Karoglana. No, o tome poslije, sada samo ostaje zaključak da se igrača više nije iskoristilo kako treba. Porazna je statistika na kraju, Hajduk je u prvom dijelu koji je izgubio i u kojem su snage bile izjednačene bio bolji nego u drugom. Više uspješnih dodavanja i više udaraca u okvir gola, zapravo dramatičan podatak. A da se ne spominje da su jedine dvije dobre baš izgrađene prilike bile u prvom dijelu, ali je Zelenika obranio udarce Kalika i Brekala.
Druga stvar koja je išla u krivo je loša utakmica Ivana Lučića. Na stranu gol kod kojeg je sigurno mogao bolje reagirati, ali pravi je problem bio u njegovim dugim loptama. Varaždin je do isključenja igru Hajduka pokušavao sprječavati mijenjima iz niskog u srednji i visoki blok, blokirajući klasičnu gradnju. U takvim situacijama prije je baš Lučić bio jak adut Hajduka, jer bi te izlaske protivnika probijao preciznim dugim loptama. Jučer ih je imao samo dvije točne od deset poslanih. Jednostavno se i taj segment igre izgubio, odmah je bilo teže igrati.
Treće je da će ostati nejasni neki potezi Karoglana, a za ovu točku smo odabrali samu pripremu dvoboja. Teško je bilo ne primjetiti Livaju koji se u nekoliko navrata već u prvom dijelu spuštao do sredine terena i tamo raspoređivao suigrače. Samo po sebi to znači da nešto u pripremi nije valjalo. Druga je stvar famozni heat map, po kojem se vidjelo da su Hajdukovi igrači većinom okupirali središnje zone. A Varaždin je na desnom beku imao Škaričića, momka koji je half te beka tek može odigrati ako je nužda, a do sada se nije uspio nametnuti kao prvotimac prvo u Hajduku, a sad i na sjeveru Hrvatske. Pomalo je razočaravajuće da Hajduk nije imao neke uigrane akcije na toj strani, pogotovo jer je krilo domaćima igrao Drožđek, koji je manje defanzivno odgovoran od Mitrovskog koji je inače na toj poziciji. Ovaj dio da Hajduk nije imao spremnu smislenu igru s igračem više već smo obradili.
Četvrta zanimljivost je užasno loš psihološki moment trenera i tima. Teško se oteti dojmu da na tom planu nije sve sjajno u ovom nastavku sezone. U najmanje tri utakmice ove polusezone Hajduk je djelovao nervozno, pretjerano nabrijano, na trenutke čak frustrirano. Protiv Rijeke, Rudeša i sad Varaždina je to tako izgledalo. Uklopio se tu i trener, čak je i komentator zamjetio kako se nervira, “iako inače nije takav“. Ali stvar je da se u ovoj polusezoni to češće događa. Karoglan je tehnički i taktički analitičan trener, to je neupitno, no možda je trenutak da sportska vrhuška kluba s njime malo popriča i skine mu to breme koje ga očigledno pritišće. Nelogično je da je ekipa bolje igrala nakon što je u pola sezone Karoglan došao na klupu bez ikakvih priprema, nego sada nakon priprema i s već uspostavljenim odnosima igrača i trenera.
Peta stvar su nelogične zamjene trenera, što se zapravo možda i nadovezuje na četvrto. Nejasno je što se pokušalo s vađenjem Krovinovića, ulaskom Mikanovića i stavljanjem Sigura na zadnjeg veznog. Maknuo si najkombinatornijeg igrača sastava, ostavio Kalika i Pukštasa koji nisu graditelji igre, jasno da na kraju ispadne da je u prvom dijelu bilo više dodavanja nego u drugom gdje si igrao protiv igrača manje. Krovinović je u prvom dijelu imao 37 točnih i dva netočna dodavanja, sve to na 42 dodira, dakle nije bilo carinjenja baluna. Za usporedbu, Pukštas je u 90 minuta imao 17 uspješnih dodavanja, Brekalo koji je dio drugog dijela bio postavljen i u vezi je završio na 35 dodavanja, opet manje od početne šestice. I Kalik je u 68 minuta imao manje, da ne bude neke zabune. Kaže trener da je želio drugačije igrače u vezi, ali bi bilo zanimljivo koja je ideja bila iza toga. Kibicki gledajući, ako se želilo dobiti dodatni defanzivni balans, logičnije bi bilo izvaditi Kalika ili Pukštasa, Sigura staviti na zadnjeg veznog, a Krovinovića na osmicu. Uz sve to, u već nervoznu ekipu uvodi se Mikanović koji sigurno neće svojim stilom igre pomoći da se tim smiri.
I za ulazak Hrgovića se neki upitnici mogu staviti, u situaciji stizanja rezutata uvodi se mladića koji još nije u potpunosti psihički spreman za seniorski nogomet. To se najbolje očitovalo na kraju, kad je u izbjegavanju moguće pogreške loptu u obrani slao u aut i korner, dajući Varaždinu dragocjene sekunde predaha. Ali OK, Hrgović ti je jedini rezervi bek na klupi, kockao si se s njim, nije se isplatilo, vjerojatno ni Diallo nije mogao odigrati 90 minuta. A onda je tu i uvođenje Trajkovskog. Već smo rekli kakav je bio heat map Hajduka, a onda kao posljednji adut uvodiš još jednog igrača koji se primarno kreće u tim ionako zauzetim zonama. Neka logika nameće da uvodiš Čuića, koji ti je jedini centarfor na klupi, da bar svojim pozicioniranjem razvuče dubinu kompaktnog protivničkog bloka. U kranjoj liniji da sa svojih 190 cm bude tu za kornere i dubinske aute, koje se forsiralo.
Šesto je da je Hajduk bio oštećen. Igrom slučaja sam gledao nekoliko susreta posljednjih desetak dana u kojima je suđen penal zbog igre rukom, i odgovorno tvrdim da su bar dva penala dosuđena za mnogo manji dodir nego je to bilo jučer. Uz to, na Livaji je bio faul prije gola Varaždina, ali to već neko vrijeme se njemu ne svira, suci su izgleda dobili poseban naputak. I neću reći da je Jović okrao Hajduka namjerno, jednostavno je loše sudio, nakon gola Varaždina je zbog tog starta ulazio u neke kompenzacije, na kraju je nakon izjednačenja promijenio kriterij te je bio na svom uobičajenom nivou. S druge strane, odluke VAR-a Ante Čuljka su zanimljive iz konteksta da s tim sucem Hajduk uvijek ima neke probleme, još od one bizarne utakmice pionira koje je sudio. On je odlučio da na Livaji nije bio prekršaj, da ruka nije bila penal, a na kraju je povukao besmislenu liniju ofsajda kod Livajinog gola. Ofsajd je vjerojatno bio, ali Čuljak to s onom linijom nije mogao znati, jer ju je povukao u odnosu na igrača Varaždina koji nije bio najbliži golu. Reći će neki da ne treba spominjati suce kad se loše odigra, ali to je glupost. Uvijek, svugdje i u svakoj prilici treba navesti kad je nešto bilo nepravilno i/ili nepošteno.
Sedma stvar je da iako se, da prostite, usralo s ovim, zapravo ništa još nije gotovo. Ovisno o ishodu današnje utakmice u Zagrebu i dalje će postojati mogućnost da Hajduk ovisi sam o sebi. Problem je pak da psihološki moment ekipe ne djeluje dobro. A te je stvari teško promijeniti u tjedan dana. Pogotovo u ovim krajevima. Jer iako Hajduk ima psihološku službu, još uvijek je neki generalni stav kako je to za papke. Možda i jeste, ali onda treba naći drugi način kako se podignuti u glavama.
Osma i zaključna zanimljivost tiče se ponovno tog psihološkog momenta. Uhvatio sam se toga, jer gledajući igrački Hajduk je neosporno za nekoliko klasa jači od Varaždina. Poteže se sada pitanje bakljade i kako je djelovala loše na igrače Hajduka i igru. I točno je to. Ali to sada možemo znati. Prava je istina da Hajduk ni do dimne zavjese nije organizirano napadao Varaždin, to je bila stihija, taj se prekid zapravo moglo iskoristiti za pregrupiranje i otpočinjanje sistemskog pritiska prema protivniku. No, Varaždin je na kraju puno bolje iskoristio taj prekid. Što se nije smjelo dogoditi.
P.S. Da završim nečim baš pozitivnim. Kakav gol Nike Sigura. Momak pokazuje da ima odličan šut, trebao bi ga i više koristiti.
