Traumatična večer, jedna od najgorih za gledatelje i pratitelje Hajduka u dugo vremena. Hajdemo na zanimljivosti da što prije ovo obavimo, kome se previše razmišlja o ovome.
Prva zanimljivost je ona za koju ne trebate biti nukelarni fizičar. Nešto ne štima. Hajduk lošije sad igra nego na početku sezone. Pristup ekipe bio je nikakav. Neke taktičke postavke su bile nelogične. Moglo bi se do ujutro nabrajati, ali zaključak je jedan. Nešto ne valja. Psihički, fizički, kako god, nije dobro i nešto treba napraviti. Imaju šest dana za sastaviti se opet sa sobom i krenut igrati kako treba. Porazi su sastavni dio sporta, ali jedna je stvar izgubiti, a druga je na terenu djelovati kao skupina mrgudnih rekreativaca.
Druga je stvar da se jučer ništa nije napravilo. Čitav susret Hajduk je imao dvije smislene akcije, dubinsku loptu Sahitija za Livaju u prvom dijelu i probijanje lijeve strane u drugom, kad je Livaja malo zakasnio na Krovinovićev ubačaj. Sve ostalo nije za zaborav, nego za tretman lijekovima. Nedopustivo bi bilo za Solin da pokaže onoliko malo, kamoli za Hajduk. Isprika Solinu.
Treće je da se Krizmanić u prvom poluvremenu trudio podariti Hajduku pobjedu, imao je tri kardinalne greške, iz jedne se izrodila stopostona prilika, ali Sahiti je traljavo pucao. No, unatoč preranom božićnom duhu inače pouzdanog Krizmanića, Hajduk nije imao moći, fizike i znanja iskoristiti darovano.
Četvrta stvar je onaj nevjerojatni pokušaj presinga u prvom dijelu. Ne znam da sam se ikada lošije osjećao kao navijač Hajduka. Trenutak kad Krovinović izlazi iz vezne linije da pomogne u presingu, Odjidja koji je izgubljen pa ovaj viče na njega gdje da stane, pozivajući istovremeno rukom Sahitija da pokrije desni bok, Livaja koji maše rukama… Kaos, grop u želucu, organiziraniji presing imaju veterani nekog niželigaša nakon večere uz janjetinu i gemišt. Šta je ono bilo?! Radi li se uopće presing na treningu?
Peta zanimljivost je da je Leko imao neke dubizone odluke. Startati s Brajkovićem sada, kad ti je pobjeda sve, a ne dati mu bar 60-70 minuta protiv niželigaša jednostavno nije logično. Ili se kupuje alibi pred publikom forsiranjem mladih igrača ili se šalje poruka nekim starijim, svejedno. Potom je opet s izmjenama išlo krivo, mijenjao je već promjenjeni 4-3-1-2 nazad u 4-2-3-1, stavio Dolčeka, a na klupi je ostao Žaper koji je tip igrača za zatvoriti susret. Uz sve to su igrači završili na neprirodnim pozicijama, zbog Melnjakova kretanja prema naprijed Krovinović je dobar dio završnice igrao na lijevom beku zapravo. A ostaje i pitanje kretanja s Odjidjom, nemam neke trenerske škole, ali nekako je evidentno da on bolje reagira kad ulazi, a Benrahou kad starta.
Šesto je da kad se stavi Lekine greške na stranu, pristup igrača je bio kriminalan. Beskrvan i kaotičan, nije da samo nisu pokazali zube, nego su uz to povremeno i lunjali terenom kao izgubljena dječica. Donekle je uža obrana pokazivala znakove života, Uremoviću i Šarliji se ne može mnogo prigovoriti za pristup.
Sedma zanimljivost je da je jedan Hajdukovac jučer ipak dobio aplauz od navijača. O igrama Marija Maloče svatko može misliti što hoće, no on je pokazni primjer odnosa bivšeg kapetana prema klubu, neke mu se stvari nikad ne mogu zaboraviti, u kakvim je sve situacijama izlazio na teren. Zasluženo je pozdravljen.
I osmo završno, dosta je više ovog terora razmišljanja o susretu. Nije ništa gotovo, nije smak svijeta. Prvenstvo ima još 29 utakmica za Hajduk, sve se da popraviti. Samo mi se čini da se nositelji igre i trener moraju zatvoriti u četiri zida i raspraviti neke stvari. I ne zanima me kako, ali s nekim smislenim rješenjem moraju izaći. I protiv Lokomotive pokazati da nisu zaboravili nogomet. I da netko nije zamijenio Odjidju dvojnikom koji ne zna nogomet i da Melnjak nije zaboravio kako ići naprijed.
