Prva stvar je da su i Leko i Lucescu u meč ušli s temeljnim ciljem da ne prime gol. I Hajduk je taj dio odradio bolje od PAOK-a, iako su oba sastava uspjela u svom naumu. No, kod Grka je veliki utjecaj na to imala čista sreća, čiji je utjecaj na igru teško izmjeriti. Ali kad vam se dva puta trese okvir gola, kad dvije stopostotne prilike protiv vas ne budu realizirane, vrijeme je za prinijeti žrtvu Fortuni.
Hajduk s druge strane Grcima nije dopustio niti jednu ozbiljnu priliku, onu koja ulazi u kategoriju izgledne. Svoju nakanu da prije svega ima defanzivnu kontrolu utakmice Leko je iskazao postavljanjem Sigura kao parnjaka Krovinoviću, a Ofoa je otišao prema naprijed na “desetku“. I to je funkcioniralo na kraju jako dobro. Moufi je pokazao da je i sjajan u defanzivnim zadaćama, Krovinović, Sigur i Ofoa su uspjeli isparirati trkom Grke u vezi, uža obrana na visini zadatka, krila i bekovi u stalnom pogonu. S izuzetkom nekoliko lošije izbijenih lopti iz kaznenog prostora, za obrambeni dio Hajduku ide čista petica.
Druga zanimljivost je vanserijska partija Nike Sigura. Netko tko ga u životu nije vidio nakon gledanja dvoboja sinoć ne bi vjerovao da se radi o 19-godišnjaku kojem je ovo bila 11. seniorska utakmica. I da je proteklih deset odigrao na desnom beku. Mirnoća i koncentriranost tako mladog igrača jednostavno imponiraju, pogotovo kad je ovako bačen u jedan bitan meč. Teško će biti izbjeći medijske usporedbe s Kimmichom, no ja ću ga usporediti s onim kojeg je odmijenio. Jer iako su nešto drugačiji tipovi veznih igrača, i Pukštas i Sigur imaju nešto zajedničko: jaku glavu i radni mentalitet. Svijetla budućnost je pred ovim momkom.
Treća stvar je Zvonimir Šarlija, pomalo i nezasluženo dočekan od dijela navijača kao prinova. A u ova prva četiri meča pokazao se pojačanjem. Jučer je odigrao obrambeno savršen meč, jedan od glavnih uzroka sjajne defanzivne partije čitavog tima. Pravovremen u startu, sjajnog čitanja igre, i krajnje mirnoće, jedan je od onih koji čitav tim čine samopouzdanijim. Vjerojatno mu je bilo i lakše nego drugima, protiv ovog sastava igrao je lani u redovima PAO-a, zasigurno mu nije odmoglo da zna navade protivnika na terenu. Sve u svemu, palac gore za Šarliju.
Četvrta točka je pitanje oftalmologije. Jer vidjeh da neki napisaše kako Livaja nije pružio najbolju partiju. Neka se ti neki ne uvrijede, ali možda bolje da počnu pratiti bejzbol. Uvjerljivo najopasniji Hajdukov igrač u napadu, onaj koji je vrtio akcije, koji je pogodio stativu i na tanjuru isporučio loptu Mlakaru u prvom dijelu. U taktički zatvorenoj utakmici kakva je jučerašnja bila napraviti toliko u ofenzivi je pravo malo čudo. Šteta ostaje za onaj prokleti okvir gola, a sreća da ono u prvom dijelu kad je zaobišao Kotarskog nije ušlo u gol. Jer bi sada imali višednevne rasprave je li ili nije bio ofsajd kojeg je pomoćnik podignuo. I šteta da mu se ona lopta na Odjidjino dodavanje odbila od noge…
Peta zanimljivost je da PAOK zapravo nije previše oduševio. Odali su dojam ekipe koja ima jalov posjed, i s utakmicama protiv Izraelaca to je sad već uzorak od tri susreta. U onom u Jeruzalemu im se otvorilo na kraju, zadnjih pet minuta, a ne bi ni to mogli da Izraelci nisu sami sebi zabili gol, doslovno. Obrambeno kvalitetna ekipa, ali prema naprijed ne oduševljavaju. Osim mladog Konstanteliasa, koji je odličan igrač, neke nepreviđenosti u njihovom napadu nema. A obrana, iako je 95 posto vremena vrhunska, ipak ima žute minute. Tri puta su jučer balun dodavali idiotski, jednom se iz toga izrodila Sigurova stativa, drugi put čista prilika jedan na jedan za Mlakara. Nisu dakle bezgriješni. Samo će trebati te greške iskoristiti.
Šesta stvar je malo čaranja. Pa ću napisati da će Hajduku možda čak biti i lakše igrati na gostovanju. Jer PAOK će u jednom trenu trebati napasti, ostaviti više prostora zada. A krenu li igrati stalno visoki presing, Leko će vjerojatno često koristiti metodu koja je sinoć u par navrata funkcionirala. Duga lopta Lučića na Livaju koji onda ako je primi nerijetko ostaje dva na dva sa Sahitijem protiv Grka. Nakon takve dvije situacije u prvom dijelu, Lucescu je ipak povukao ručnu, nije svim snagama išao na visok presing. Još uvijek su šanse 50-50 u ovom dvoboju. Iako će neki spominjati atmosferu u Solunu… Ali, Livaja, Odjidja i Šarlija su igrali više puta u takvoj atmosferi, Melnjak je igrao u možda i luđoj Turskoj, Ferro, Krovinović i Moufi su prošli velike portugalske stadione, a Lučić i Sigur djeluju kao da im je svejedno igraju li u Dicmu ili na Bomboneri. Tako da utjecaj tribina ne bi trebao biti toliko velik.
Sedma zanimljivost je da na Poljudu već dugo ovako dobro suđenje nismo gledali kad je glavni arbitar u pitanju. Linijski uz Istok je imao propust ili dva, plus ono sumnjivo zaleđe. Ali glavni je svoje odradio vrhunski. Pušteno da se igra fizički, ali ne i grubo, svaku naznaku grubosti je kažnjavao žutim kartonom, eto, ako treba neku zamjerku naći, dva puta je bio na putu kretanja lopte. A ako je to jedina zamjerka, onda znate da smo gledali nešto što u HNL-u se neće ponoviti. Nadajmo se da i u uzvratu će biti dobro suđenje.
I posljednja, osma stvar. Isti su protivnici pa dva puta u tekstu spominjem uzvrat, ali trenutno nitko u i oko Hajduka nema što razmišljati o PAOK-u. Jer je za vikend, koliko god to floskulativno zvučalo, najbitniji susret za Hajduk. Onaj tren kad moraš pokazati da te europski dvoboj nije iscrpio fizički i mentalno i da odmarajući pokojeg provtimca možeš srušiti Slaven Belupo. Dramatično će zvučati, ali ovo je mnogo bitnija utakmica za Hajdukovu budućnost. Ukratko, svi na Poljud!
