Svaki izborni ciklus ima svoje faze, a nakon izbora obično ide prebrojavanje kršenja predizbornih obećanja. Ipak, nikad brže nismo došli do kopernikanskih obrata kao nakon ovih izbora.
Naime, odjednom se najžešći oponenti i ljudi koji su međusobno titulirani doslovno luđacima ili veleizdajnicima predstavljaju kao prirodni i poželjni partneri.
Krenimo od lijevih opcija, koje su, kao – prirodni neprijatelji HDZ-a, koji bi sve učinili da ga maknu s vlasti. Na stranu notorni potez zagrebačke stranke koja je svojom odlukom da ne ulazi u koalicije praktično odustala od pobjede na izborima, na stranu bauljanje SDP-a s Milanovićem, idemo na potpuno prizemne stvari.
U ova dva dana je sigurno svatko od vas susreo nekog ljevičara. Zajednički sentiment svih tih ljudi je bio na tragu onoga što je u izbornoj noći izgovorio Fred Matić. Ljudi su duboko razočarani, poneki i bijesni što još jednom nisu uspjeli, iako su se već odavno trebali naviknuti, ljevičari su po prirodi natural born losers.
A na televizijskom ekranu u srijedu navečer, Možemovci slave kao da su upravo vlastoručno spustili letjelicu na Mars, SDP-ovci plešu i da nemaju uši smijali bi se oko glave što se ono kaže.
Gdje je ta diskrepancija između prosječnog ljevičara pred malim ekranom i onog na ekranu? Pa vjerojatno u činjenici da će ovi prvi sljedećih nekoliko godina sjediti u Saboru, imati vrlo veliku plaću, zapravo enormnu s obzirom na količinu rada i obaveza koje se od njih traži, dok će ovi morat nastaviti svojim običnim životom, pritisnuti sustavom kojeg su im skrojili isti ti političari.
S desne strane spektra će se prosječni glasač pjeniti jer im je jasno da će nakon svega izgovorenog oko veleizdaje, koaliranja sa Srbima i nacionalnih interesa – njihovi puleni polako ali sigurno prijeći preko svega toga radi neke sinekurice i šake vlasti.
Svi su oni slavili i imali su razloga za to. Uspjeli su u svojem osnovnom naumu. Obećavali su nešto drugo, ali u onom trenutku kad su shvatili da su prošli prag, sve to postaje nevažno…
I uz rijetke, gotovo endemske iznimke – zaboravljaju što su govorili.
Naime, činjenica jest da je kompletna oporba, ali baš sva – pričala o zarobljavanju institucija od strane HDZ-a. I nasušnoj potrebi da se one vrate.
I na toj platformi dobili su više od dvije trećine glasova hrvatskih birača u srijedu. Nakon toga, od svih slušamo što neće, s kim neće i zašto neće.
Činjenica jest da je HDZ još jednom, s otprilike 32% glasova koje je dobio zajedno sa svojim koalicijskim partnerima dobio preko 40% saborskih mjesta. To se događa zahvaljujući izbornom sustavu, krojenju izbornih jedinica i neurednim izbornim popisima.
Činjenica jest da je dvije trećine političara obećavalo to promijeniti.
Kad bi tim političarima stalo do mišljenja njihovih birača, bez problema bi mogli to promijeniti odmah sljedećeg mjeseca, bez problema bi već za koji dan osnovali prijelaznu vladu koja bi imala mandat učiniti samo one osnovne stvari oko kojih su se svi usuglasili prije izbora – riješiti popise birača i promijeniti izborni sustav, maknuti Turudića, ukinuti LEX AP, a onda – raspisati nove izbore.
Ali oni to neće učiniti, jer kao što smo revolucionarno otkrili u naslovu – oni lažu. Naime, ipak je puno važnije osigurati budućnost sebi u naredne četiri godine, nego razmišljati o budućnosti građana.
Ljubav prema idealima, bili oni lijevi ili desni, pričali oni o domovini ili o sađenju stabala – to je samo bajka za prije izbora.
Ne očekujete valjda od njih da učine ono što su rekli da hoće? Ajde što vjerujete u bajke prije izbora, ali nije valjda da vjerujete i nakon?
