U ovoj zemlji je uvijek sve naopako. Kako je jučer lijepo napisao kolega Vinko Vuković u Slobodnoj Dalmaciji, jedini aktualni reprezentativac vrijedan prezira i javne osude, a po slovu zakona i zatvorske kazne je Luka Modrić, zbog svoje nečasne uloge u najvećoj aferi hrvatskog nogometa, u kojoj su trojica nogometnih dužnosnika pravomoćno osuđena na višegodišnje robije.
Ipak, osuda za njega je potpuno izostala, osim od malog dijela navijačkih jezgri i još manjeg dijela novinara koji se upiru o tome pisati, Luka Modrić je – heroj nacije koji samo što ne hoda po vodi.
Marko Livaja je imao nekoliko grešaka u koracima, uglavnom verbalnih, u zanosu nakon velikih pobjeda, i bez da ga opravdavam – zaslužio vjerojatno nekakvu kaznu od nogometnog saveza za stvari za koje se kod nas (pogrešno) rijetko kažnjava igrače i dužnosnike, iako je takvih istupa i ispada bilo i ranije, a biti će ih i još.
Ipak, Marko Livaja je od većine građana ove zemlje, odnosno, većine onih koji nisu navijači Hajduka – stigmatiziran i omražen, kao da je u najmanju ruku utajio porez, lagao pred sudom i štitio kriminalce.
Da ovi različiti kriteriji ne bi ostali samo na ovoj usporedbi, moram spomenuti stupidnu odluku načelnika jedne dalmatinske općine koji je otkazao nastup riječke grupe LET 3 zbog objava njihovog člana o Hajduku i napada na Livaju u Rijeci.
Kao – ne može im jamčiti sigurnost.
Pa prvo i osnovno, zadatak državnih institucija jest da jamče sigurnost svakome. Na ovom mjestu smo već pisali o blesavom fritulašenju riječkog performera, ali ako ćemo biti zemlja u kojoj će se otkazivati nastupi vrhunskih bendova zbog navijačke pripadnosti, onda smo džaba krečili.
I kada bih ja vodio Hajdukov marketing ili public relations, odveo bih Livaju na koncert Leta 3, prvo da pokaže da nikakvo nasilje nije prihvatljivo, a onda i da recimo zagrljen s Mrlom i Prljom otpjeva ono o profesoru Jakovu, radije nego blesave narodnjake o frezama ili ono stupidno o mržnji.
Jer treba vrlo jasno povući crtu koja razdvaja verbalne provokacije, posebno navijačke – od nasilja, posebno fizičkog. Na koncu, više je za mir u svijetu napravilo iskreno prijateljstvo Marka Livaje i Bruna Petkovića nego sve litanije Zlatka Dalića – Livnolade kroz povijest.
Da zaključim – i Luka Modrić i Marko Livaja i Zoran Prodanović su ponešto pogriješili. Lukica najviše, Marko puno manje, a Prlja uvjerljivo najmanje.
A posljedice koje trpe su obrnuto proporcionalne, tako tipično za ovu zemlju.
