Hajdukov rezultatski sunovrat donio je očekivanu nuspojavu, izlazak iz rupa svih onih koji jedva čekaju nešto medijski zapapriti klubu. Uglavnom su u ofenzivi Dinamovci, zanimljivo je to, klub im je usred bitke za titulu, no one niske pobude traže da malo uživaju u ovome i puste te tričarije s titulom na miru. Obično se radi o onima koji su godinama bili felacionisti gubernatora domaćeg nogometa, a sad su zaokrenuli stranu i propagiraju evanđelje po članskom modelu.
U neku ruku to je Hajduk i zavrijedio, i svi mi zajedno s njima. Klupski PR je krivo nastrojen, on je čitavo vrijeme primarno alat građenja javne slike predsjednika, a ne kluba, i to povremeno omogućava medijskim hijenama da se iživljavaju bez velikih problema. I kad kažem za ovaj instrument predsjednika, govorim o posljednjih deset godina, ne samo ovo posljednje razdoblje, da ne bude zabune. Jedini možda izuzetak je bio Jasmin Huljaj, valjda zato se za njime nije jedino plakalo, svi drugi su uspjeli izgraditi dovoljan javni status da i suze izazivaju. Tako poslije svakog odlaska predsjednika kroz one manje prijateljske medije se gleda, sluša i čita iživljavanje na Hajduku. Ali doista, evo sam provjerio na Google, svaki put isto, samo se imena mijenjaju.
Ovaj put je još i gore, rezultat je stvarno bizarno loš u posljednje vrijeme, pa se može udarati s dvije strane. I opet nekako zasluženo, gubi se kao na traci, zajebavali bi i mi druge da im je slično. Ne medijski, jer koga briga za druge, ali onako po kavanama da. Sve se na kraju svede na ono izdrži, zapamti, vrati. Doduše, puno vraćanje nekima bi bilo izlistavanje njihovih stavova kroz godine, priče o novcima koje su dobijali na pripremama i vozilima od klubova koje su razbijali po Zagrebu, ali hajdemo to ostaviti za neka druga vremena, kad ne bude ovako turobno s Hajdukom.
Do tada samo treba paziti ne samo što se piše, nego i tko piše. Pa kad vidite da se radi o autorima koji inače prate neke druge klubove, najbolje odmah preskočiti i imati lagodniji život. Treba i Hajduk klupski PR ustrojiti da bude klupski, a ne da služi za stvaranje kultova ličnosti. Bit će to veliki zadatak za budućeg predsjednika, koji god bio, jer ego je zajebana stvar, koliko god ljudi vikali da ih ne drži. I treba se poraditi na medijskoj kulturi i educiranosti, ali to je sad već jedan globalniji problem s kojim ne smijem dalje jer bih vjerojatno zašao u sferu kršenja izborne šutnje.
