Napokon počinje. Domaći nogomet vraća se utakmicom Superkupa, duelom kojim nitko na kraju neće biti ubijen u pojam. Pobjednik će se veseliti jer je uzeo trofej, poraženi će objašnjavati kako se radi o ne pretjerano vrijednom natjecanju i u svojoj srži pripremnoj utakmici.
I svi će biti u pravu. Superkupovi u današnjem formatu smišljeni su da bi savezi zaradili nešto love, to ide do krajnosti da oni koji mogu utakmice igraju na bizarnim destinacijama zbog veće zarade. Utakmice su u svojoj srži pripremne za predstojeće prvenstvo, a sve je češća situacija da niti najjače svjetske ekipe nisu kompletirane u trenutku odigravanja.
S druge strane, ipak je to trofej. I ne samo to, nego ga obično osvojiš protiv jakog tima, prošla su vremena kad su kupove uzimali i mali timovi. Uostalom, u Hrvatskoj je samo prvi put to natjecanje uzeo baš underdog. A skinuti skalp jakoj ekipi, još ako je baš rival, to je psihološki sjajan ulazak u sezonu.
Pobjednik i pobjeđeni tako će večeras svatko imati svoj pogled na utakmicu nakon što ona završi. Jasno je da navijači Hajduka žele samo jedno, još jednu kantu, kakva god bila. No, neće biti ni smak svijeta ako ne dođe, ima brojnih koji smatraju kako bi rađe pobjedu za šest dana u prvenstvu, ako se već mora birati. Ja bih dvije pobjede, ako me se pita, može i remi i pobjeda, ali da remi završi Hajdukovom pobjedom na penale. Iako me kazneni udarci uvijek odvedu na rub živaca, pa ono, zbog osobne psihe izbjegao bih to ako je moguće.
Pozornica je postavljena, čak su i strukture postavile vjerojatno drugog najboljeg hrvatskog suca. Ima Bel svoje falinge, ali kad se sve zbroji i oduzme jedan je od najnesklonijih greškama, a uz sve ne sjecka igru, dosta neuobičajeno za domaće arbitre. Najbolji domaći sudac ne može suditi ovaj dvoboj ionako, niti će moći. Osim ako se Strukan ne preseli u Solin, ipak su jeftiniji kvadrati.
Oba sastava ulaze sa svojim dubiozama. Hajduku će recimo gotovo sigurno igrati jedan igrač koji nije iz lanjskog sastava, a vjerojatno i dva, uključujući i jednog koji ima tek nekoliko treninga s timom. Za pretpostaviti je da Leko neće na pleća mladog Vuškovića staviti borbu za trofej te će Šarlija zaigrati u obrani. A o mjestu Pukštasa zavisi hoće li započeti Dajaku, Dolček ili Odjidja, sve igrači koji nisu bili u lanjskom sastavu. Ako bih se morao kladiti, čak bih rekao da će Odjidja biti starter, zbog svoje kvalitete i iskustva. Iako je odradio tek dva-tri treninga s ekipom.
Dinamo je pak u nešto drugačijoj situaciji. Doveli su do sada tek jednog halfa, a i za njega postoje sumnje. I dok je nakon slučaja Benrahou besmisleno uzeti navijačke procjene kvalitete u ikakvo razmatranje, glasovi iz svlačionice koji govore kako ostatak ekipe nije kliknuo s njim ipak se nešto računaju. Uz to je nejasno tko im ide, a tko ne ide, dio nogometaša zasigurno razmišlja o transferima. A uz sve pojavljuju se i ozbiljne priče o blagom štucanju blagajne, nikad vesela situacija za tim.
Dva sastava tako dočekuju ovaj susret sa svojim dvojbama. Zasigurno će se neke očitovati na terenu, pogotovo je kod Hajduka to slučaj. Najbolji igrač lige neće biti na travnjaku, to bi i Cityju nešto značilo, kako neće nama. S druge strane, svi prvotimci Hajduka su glavom čisto u igri, nema pitanja transfera ili problema s novcem. Dok kod Dinama nije isključeno da za šest dana ne bude nekih koji će startati večeras. Kod naših se samo gleda kad će doći Perišić.
A navijači? Nama je jednostavno. Napokon se vratio Hajduk, igra se, kako bi moj sve optimističniji kolega Dvanaesti kazao, protiv Mordora. Odmah žestoko navijački pa kud puklo. Ajmo, momci, kontra mraku, kontra sili!
