Jedan sudac kao prijeti sudačkoj komisiji, potpisujući se s HŽV, kako bi ispalo da su Hajdukovi navijači takvi. Drugi prijavljuje da je napadnut u poljudskom tunelu, na kraju se sazna da je bilo obratno, da je on napadao. Jedan od najmoćnijih sudaca priča o tome kako Hajdukovci mjauču, a novinara koji prati splitski klub naziva smećem.
Kad pogledaš ovako sa strane, sve da i nisi navijač Hajduka mogao bi zaključiti da je dio sudačke organizacije u džihadu protiv splitskog kluba. Kad se i makne sve događaje s terena, previše se incidenata dogodilo da se ne bi moglo s utemeljenjem promisliti kako nogometne kadije imaju neku agendu protiv Hajduka. Nije sad u ovom slučaju bitno niti to da su na terenu usmjerili ovu sezonu do sada, samo na proljeće bi Hajduk imao tri boda više da se nisu direktno suci upleli. I to bez što bi bilo kad bi bilo s utakmice s Lokomotivom gdje je incidentni Pajač trebao svirati penal u 18. minuti. Hajdemo to maknuti sa strane, koliko god bilo van pameti takav utjecaj micati sa strane.
Čak se ne treba dirati niti one utakmice Slaven – Hajduk, gdje je Čulina bio u čistom džihadu na terenu. No, to je bilo uvjetovano incidetnom, jednostavno je poludio i svirao kontra kluba zbog onih stolica i svega što je letjelo na pomoćnog suca. Stvarno za Čulinu ne smatram da je toliko namjeran u svojim odlukama inače, samo je jako loš sudac.
Cinici bi kazali kako taj hladan odnos Hajduka i sudačke organizacije traje već 31 godinu, od onog dana kad je Franjo Tuđman odlučio osnovati državni CSKA pod imenom Croatija, pa su suci znali kako treba svirati na terenu. Više su oni plesali, a neki drugi svirali. Došao je onda početak ovog tisućljeća, malo se bila promijenila situacija, postojali su već i suci koje se moglo nazvati Hajdukovima. No, i to se mijenja, nakon ubojstva Dina Pokrovca mijenja se ta sudačka ravnoteža, Zdravko Mamić postaje gubernator nogometa i sve odlazi u smjeru kojeg do danas gledamo.
Situacija između splitskog kluba i sudaca dodatno je otišla u ambis nakon što se Hrvoje Maleš odlučio pobuniti i uz pomoć USKOK-a prokazati hrvatske suce. Reketarenje za pošteno suđenje na kraju je samo dvojicu koštalo zatvorskih kazni, a iako se u presudi navodilo da su i drugi suci svojim odlukama na terenu sudjelovali u uvjeravanju da Hajduk plati za te božićnice, HNS ni država nikad se nisu pobrinuli da do kraja razmontiraju tu zločinačku organizaciju. Dapače, iz nogometnih struktura je prema Malešu bio toliki pritisak da je čovjek morao otići iz nogometa.
Kad se ovako kronološki malo pogleda, zadnja ludorija s poljudskim tunelom tek je trenutno posljednja epizoda u ovom hladnoratovskom odnosu. Koji na trenutke ode i iz okvira hladnoga, pa se netko prošeta palicom po terenu, a Zebec naglo ispunjava sve norme trkačke. Ono što nogometni vlastodršci moraju shvatiti je da se čaša može samo do jedne točke puniti.
Na kraju je Pajač napravio glupost zbog koje bi u normalnom savezu bio isključen do kraja života iz bilo kakvih dodira sa suđenjem. Lažni navodi u izvještaju i izmišljanje napada jednostavno je nešto preko čega se ne prelazi. Iako u Hrvatskoj puno toga prolazi što vani ne bi. Nezamislivo je da bi sudac vani nastavio suditi u VAR-u nakon što se sazna da je sudjelovao u fabriciranju VAR snimke. Ili da nikakve sankcije ne snosi sudac za kojeg se kroz snimke dokaže da ima različite parametre kriterija za jedan klub u odnosu na sve ostale.
Na kraju se moram dotaknuti i Hajduka i njihove kontre Pajaču i ekipi. Prije svega, ono je očitovanje loše napisano, očigledno ga je pisao pravnik, ali i od njih se danas očekuje da pišu tečnije, a ne onako naporno. A potom pitanje snimke, zašto govoriti o njoj, a ne objaviti je? To samo u jednom slučaju ima smisla, ako se nadaju da će vrh nogometne organizacije nastaviti po svome nadajući se da Hajduk blefira sa snimkom. Pa da je onda objave kao kec na desetku, što bi se tu na sjeveru države reklo. Takvo što ponovno u normalnim savezima onda bi bilo dovoljno za smjenu svih. No, zaključimo da Hrvatska odavna nema normalan nogometni savez. Ako ga je ikad i imala.
