Tradicionalno, druga večer Pričigina bila je rezervirana za spisateljice i pisce iz regije, ali i ova je bila posvećena Splitu. Pod nazivom “Splitopis”, Kruno Lokotar je želio istražiti kako Split izgleda u očima onih koji u njemu ne žive niti su u njemu rođeni, što je uvijek zanimljivo čuti, osobito kada je riječ o nadarenim, senzibilnim spisateljskim dušama.
Neki od njih proveli su mjesec dana u Splitu zahvaljujući rezidencijalnom programu Udruge Kurs i potpori europske mreže Traduki , a drugi su boravili pod Marjanom nekim drugim poslom.
Večer je otvorila slovenska dramaturginja Ana Duša, pričom o putovanju iz Ljubljane u Split koncem prošlog stoljeća, koje se odužilo na tri dana zbog niza urnebesnih događaja. Putovali su na nastup u jedan splitski klub, a na koncu, kad su se napokon dokopali Splita – u Hrvatskoj je proglašen dan žalosti. Datum je bio 10. prosinac 1999.
Milica Vučković, beogradska spisateljica i slikarica, pričala je o jezičnim barijerama na koje je naišla kad je boravila u Splitu, kao i o preuređenju stana u kojem je boravila, s naglaskom na zid koji je okrečila, odnosno opiturala, poprilično stručno s obzirom na činjenicu da je riječ o akademskoj slikarici.
Na njenu priču nadovezao se njen suprug, stand-up komičar Stefan Stanković, koji je ispričao da je u startu zavolio Split kad mu je jedan od splitskih prijatelja, koji se našao u problemima, pokazao opušteni mediteranski stav rekavši – imao sam ja i većih problema u životu pa ih nisam riješio…
Makaranin sa zagrebačkom adresom Ivica Mijačika ispričao je priču o vlastitom ocu, koji je, prikovan uz krevet zadnje dane života imao volje pričati samo o omiljenom klubu, pa su mu tjednima pričali kako bili stalno pobjeđuju, a i lažirali mu prijenos utakmice prikazavši mu nekoliko godina staru snimku pobjede Hajduka od 6-0.
Lamija Begagić zamolila je da se njena priča zaboravi, ali to neće biti jednostavno, jer je vrlo plastično objasnila zašto biti Splićanka zvuči puno više sexy nego biti Zeničanka.
Prvi dio večeri zaključio je Ervin Hladnik Milharčič, slovenski novinar koji se pohvalio kako je u većini gradova popularan, ali u Splitu nikako nije uspio dobiti željeno priznanje. Naime, u Mladini je svojedobno uređivao satirično-politički prilog, a onda shvatio da u Splitu postoji Feral Tribune i iako se duboko u sebi osjećao superioran splitskom trojcu, oni njegovu superiornost nikako nisu htjeli priznati.
U drugom dijelu programa održanom u Baraka BBQ & Brew Baru, Patricija Horvat ugostila je irske storytellere koji su na temu “Split matters” priče ispričali na engleskom jeziku.
John Carew nastupio je uz pomoć svojeg čarobnog štapa kojim upravlja vilama, duboko ukorijenjenima u irsku kulturu, Maria Gillen pričala je okupljenima o irskoj glazbi, a i pjevala, a Eimear Burke pričiginsku publiku u Baraci odvela je na putovanje mističnim drugim svjetovima uz pomoć srebrne grane.
Snimka druge večeri Pričigina dostupna je na linku.
Treći dan festivala rezerviran je za priče putopiskinja i putopisaca pod naslovom “Ča je pusta Londra kontra Splita grada”; uz vodstvo Maje Klarić pričat će Goran Blažević, Vedran Buble, Gordan Nuhanović, Saša Pjanić i Jana Prević Finderle.
U drugom dijelu programa, Danijela Martinović će imati svoju autorsku večer pod nazivom “Miris Splita”, a kroz priču će je voditi Ines Nosić.
