“Više bih volio da Dinamo bude pet zaredom prvi nego da jednom uzmu tovari i onaj kreten Livaja” Tako komentira jedan od navijača ovih klubića iza Hajduka na forumu gdje se okupljaju takvi istomišljenici. Jer, povela se rasprava bi li i za njih bilo bolje da Dinamo ne uzme titulu, kako se ne bi previše financijski udaljio. O kojem je klubu riječ, pa, samo ću kazati, nedavno im je predsjednik snimljen kako u društvu nogometnih menadžera broji šušku. I nije on usamljena figura, mnogi su takvi, uostalom u ovoj raspravi većina ih je mišljenja da iz čistog antagonizma ne žele Hajduka na prvom mjestu. I skoro uvijek se tu spominje Marko Livaja.
Poznam mnoge antimamićevce, nazovimo ih tako, jer to i jesu, nisu borci za pošten nogomet, nego antimamićevci. Svima njima je tokom godina borbe oko tog abominalnog kluba Hajduk bio kao simpatičan. Tamo se bori za treće i četvrto mjesto, navijači ipak neki kuki su bitni u klubu, i sve je super, možemo biti drugovi, časna pionirska. Sve se to promijenilo dolaskom Marka Livaje i postajanjem Hajduka konkurentnim, što je bila nuspojava tog dolaska. Zapravo lažem, hajde još dolazak i izvlačenje one grozne sezone, ali onaj ostanak je ono kad su nastali klikovi u glavi.
I od tada je prestalo glumljenje i izigravanje drugarstva. Livaja je postao crvena krpa koja je iz protivničkih navijača izvukla ono najgore, čistu nepatvorenu mržnju prema Hajduku. Čak i najrazumniji među njima sad će govoriti o tome da se pretjeruje s hajpiranjem Livaje, da ga se gura u reprezentaciju, da ovo da ono, da mu se penale sudi kao da je iz Dinama (dobro, to ne govore navijači abominalnog kluba)…
Osjećaji su to koji nadilaze ultras vode, Hajduka prezire i kakav kibic Rijeke koji je tri puta bio na Kantridi i to onda kad su bile europske utakmice i vodio ih Hajdukovac. Ne podnose ga ni osječki studenti u Zagrebu koji su možda jednom otišli na Maksimir pružiti podršku svojima, pa su prestali jer su shvatili da križanje Svetica i Budakove ne mogu preći baš tek tako a da ne dobiju trisku. Ide na živce Livaja, Hajduk i sve oko toga i plavom dijelu tog istog Zagreba. I oni koji “ne prate baš nogomet” sad imaju svoj stav o Livaji. I nikad nije lijep, sijećamo se onog zviždanja na onoj podrtini što zovu stadionom kad je reprezentacija igrala.
I ima nešto lijepo u toj mržnji. Zaista. Godinama jedan dio Hajdukovog bića navijači suparničkih klubova ne podnose. Onaj dio gdje se moraju pogledati u ogledalo i ustanoviti da navijaju za nešto mutno. Jasno je Riječanima bilo da nisu sami protiv svih, da su najobičnija podrepna pratnja Dinama s vagonom njihovih igrača. Jasno je i Osječanima da žive od love koja je ukradena mađarskim građanima, da su obična ispostava jednog diktatora. Jasno je i onoj četvorici na balkonu u Kranjčevićevoj kako je Lokomotiva filijala. No, to gledanje dok je Hajduk gnjacao u prosječnosti manje je bolilo, uvijek je moglo ići ono “a gle gdje su oni i njihov narodni klub“.
A onda je došao Livaja i sve zaokrenu, pogledi u ogledalo postali su bolniji. I kako to normalno u ovim krajevima biva, neće hrvatski čovjek taj bolan pogled iskoristiti da se promijeni. Nego će pronaći fokusnu točku mržnje prema objektu koji mu izaziva bol pogleda. A to je Marko Livaja, tu se moramo složiti s njima kako je to bio faktor x koji je promijenio sve. Tako da iskazuju svoj bijes, mržnju, netrpeljivost i jal spram Hajduka i Livaje, kao da se radi o dva odvojena subjekta.
Na kraju, kad se zbroji, to je zapravo dobro. Dokaz da se nešto miče. Mahatma Gandhi bio bi zadovoljan ako je navijao za Hajduk (ne smijite se, povezani su Indija i Hrvatska nogometno). Prvo su nas ignorirali, a potom nam se i smijali. Sad se bore protiv nas. Čekamo fazu četiri, ne budi vam teško izguglati ako vas zanima što je Gandhi govorio o tome, educirajte se, ne budite kao drugi navijači.
Očekujte i pojačanu netrpeljivost iz Zagreba, jer će na taj način liječiti rane od kaosa unutar njihove abominacije. Kaosa koji će rasti, što god vam oni kućni “novinari” gore pisali. Sad je glavna fokalna točka Čačić, iako su mu kao treneru uzeli srž ekipe. A kao sportskom direktoru pojasnili da više nema para za zajebanciju. Kamate na kredite su narasle, a pojedini bankari ionako su uglavnom sumljive kredite davali na Mamićevu riječ, a ne zbog Dinama. Ima jedna banka, lako ju je povezati s Mamićem, ako vam se da guglati tko je bio što u slučaju “Česma“. Tako da nema više “sad ćemo dignuti deset milijuna eura, pa ćemo za pola godine prodati nekog za tu lovu“. Kad se Čačića izmrcvari na toj poziciji Pedra, očekujte da će ionako istaknuti antagonizam prema Hajduku i Livaji samo narasti. Jer ništa neće riješiti odlaskom Čačića i isplatom otpremnine…
