Zapravo se ne mogu sjetiti kad je ovako napeto bilo u i oko domaćeg nogometa. Sama tablica prvenstva sugerira da je bitka žestoka, tri kluba su u frtalj, reklo bi se tu u Zagrebu. Napeto je i nastavit će se tako. Jedan klub je u velikim unutarnjim previranjima, situacija je takva da će se tamo još bitke i bitke voditi, sad je izgledno da bi se i navijači međusobno mogli malo pošajbati, jer ne ulaze baš svi u tu njihovu raspravu sa stoljetnim vladarima bez fige u džepu i bez mogućih dogovora s onima koji su na vlasti.
Drugi je klub i dalje zatočenik svoje bipolarnosti, busaju se u neovisna prsa, a sve su sigurniji da ih trgovački nastrojen gazda još jednom sprema da budu supermarket za ove s turbulencijama. Vjerojatno na zimu, kad se vidi je li jedno krilo spremno za Dinamo i treba li im ipak hitna golmanska popuna. Navijači pak preko svojih platformi i dalje će pak pisati o tome kako se oni suprotstavljaju svima. Tragikomično, na neki način.
Istovremeno Hajduk kao da je neki drugi svemir, rasprava je o zaustavljanju prodaje pretplata na 20.000, trsi se narod da se i članstvo još malo podigne pred ovu završnicu godine. Zapravo kao da se radi o paralelnoj stvarnosti kad je sport u ovoj državi u pitanju, ovo što se događa sa splitskim klubom jednostavno je sedam razina iznad svih ostalih. Koliko god to izazivalo neskrivenu zavist koja onda prerasta u zloću kod brojnih drukera drugih sportskih klubova.
No, zahladilo je, zatvorilo se unutar kuća i kafića, nema više radosti pod Suncem i zvjezdama, pa se malo i razmišlja. I u tom razmišljanju sam dokučio kako bi Hajduk i neki ljudi unutar njega ipak trebali još nešto napraviti kako bi ovaj nastavak prvenstva bio ležeran nakon dvotjedne muke čekanja i praćenja reakcija posljednjeg komentatora u Prepuštovcu Desnom na potez Marka Livaje. Slijedi Osijek, trebao bi to biti i nogometno intrigantan meč, susret betonske obrane i jakog napada, dvoboj slabo efikasne ofenzive s obrambenim švicarskim sirom.
Pa, da bi u tome u potpunosti mogli uživati, mislim da bi se klub, ali i Ivan Leko, trebali oglasiti o napisima kako je prvi kandidat za klupu Šahtara. U redu, Hajduk već neko vrijeme ima nekakvu strategiju da ne komentira većinu medijskih natpisa. No, ovi nisu došli od poslovično nesposobnih domaćih medija, sklonih fabriciranju stvarnosti u cilju dodatnih klikova. Ova je vijest došla od ukrajinskih medija, čak i u ratnom vihoru su objavili kako je Srni glavni kandidat za novog trenera Ivan Leko. I koliko sam uspio vidjeti, za sada nitko iz kluba koji je formalno iz Donjecka, a zapravo igra diljem Europe, nije našao potrebnim demantirati te medijske navode.
Stoga bi meni bilo nekako normalno da se i Hajduk i Leko izjasne o tome, ima li tu imalo istine, ima li kontakata, u konačnici ide li s klupe Hajduka ili mu ipak nije neka fora završiti na čelu ekipe koja ipak ima posebnu situaciju zbog rata. Ne znam, ja često imam čudan doživljaj stvarnosti, nekad sam malo naivan, nekad prerigidan, sve je meni jasno. Ali svejedno držim da bi životno, medijski i sportski bilo reći nešto o svemu ovome s mjesta kojih se to tiče. U krajnjoj liniji, držim da je to fer prema onih više od sto tisuća članova i 20 tisuća pretplatnika.
Zapravo, kad čovjek pogleda, sutra ili prekosutra će biti presica pred susret s Osijekom, apeliram na kolege iz Splita koji idu na te konferencije da to i pitaju. Pa da znamo na čemu smo, jesu li ukrajinski mediji možda malo i preslični domaćima. Pa da onda na miru možemo gledati tko je bolje prošao, Osijek s Caktašem i Nejašmićem ili Hajduk sa Žaperom.
