Na jučerašnjoj sjednici Vlade AP se pohvalio otvaranjem brze ceste kroz zapadni dio Rijeke, kompliciran, skup i hvale vrijedan građevinski poduhvat koji je praktično doveo modernu prometnicu sve do riječke Zagrebačke obale.
Otvorili smo dionicu DC 403, kojom je Rijeka dobila brzi izlaz iz zapadnog dijela grada i moderan pristup kontejnerskom terminalu, za tri minute će se dolaziti na obilaznicu, a praktično i na samu autocestu. Tako smo dobili da se autocesta u Rijeci u praksi spušta do same obale, kao što to imamo u Zadru i kao što to imamo u Pločama.
Doista je to za svaku pohvalu, zemlja okrenuta moru mora biti povezana na taj način. Naravno, stručnjaci za promet i pomorstvo bi imali što reći o željezničkoj povezanosti luka s unutrašnjosti, ali ne treba sad baš skroz kvariti moment.
Ono što nam je upalo u oko jest činjenica da nije spomenut najveći hrvatski grad na obali, koji uz to ima i najveću putničku luku na ovoj strani Jadrana.
Ulaz u taj grad izgleda kako vidite na mapi s naslovne slike, pada nam na pamet ona Pitagorina o katetama i hipotenuzama.
Bez daljnjega se može dobar dio krivnje ta to pripisati nesposobnim tipovima koji su vodili taj grad, ali nikako se ne možemo oteti dojmu da se taj grad u državnim strategijama i planovima jednostavno i doslovno – zaobilazi. Jer kad dolazite sa sjevera države u taj najveći obalni grad, morate prvo otići petnaestak kilometara istočnije, pa se vraćati prema njemu. A ako ćete do putničke luke, morate jednom trakom kroz sami centar grada.
Ako ćete do luke za teret, imate malo kaldrme i seoskih puteva, ali to je puno manji problem od toga da vam je tamo zapravo najvažnije staviti gas masku na lice. Ali ok, i to je sasvim druga priča.
A možda bi jednostavno Obalu kneza Domagoja u najvećem obalnom gradu Hrvatske trebalo preimenovati u recimo onako napamet – Zagrebačku obalu.
