Čak ni država više nije mogla trpiti koliko su banke u sivoj zoni s “prešutnim prekoračenjem“, kreću u sređivanje tog stanja. I kad kažemo “siva zona” vjerojatno je to eufemizam. Nekakva civilna protuteža prešutnog prekoračenja bi bila da vam u ormarić od pošte ubacujem po sto kuna svaki dan, bez da vam se javim ili išta, i onda na kraju mjeseca dođem, predstavim se i tražim svojih 4.000 kuna. Da, četiri, ne tri.
Banke su se toliko raskalašile da im je država morala povući ručnu i natjerati ih da potpišu Memorandum o prešutno prihvaćenim prekoračenjima na tekućim računima. Ukratko, bit će im naloženo da prvo nude klasično dopušteno prekoračenje, a ako se ide na “prešutno” ono smije biti u visini mjesečnog priljeva sredstava. Plaće, reklo bi se.
Prodavanje potraživanja, praksa koju banke često rade, bit će zabranjena dok god se ne omogući potrošaču a prijeđe na dopušteni minus, a u slučaju ukidanja ovog sivog minusa, banke će biti dužne omogućiti otplatu u 12 mjesečnih rata.
Hajde, bar se pokušava regulirati nešto što se kad banke rade zove siva zona ili čak i ne to, nego “proizvod”, a kad privatne osobe rade onda je “kriminal”. Pravda za zelenaše, reklo bi se
