Na današnji dan 1925. godine umro je ruski pjesnik Sergej Jesenjin. Dugo se smatralo da je Jesenjin počinio samoubojstvo u hotelskoj sobi, napisavši neposredno prije toga vlastitom krvlju stihove pjesme Doviđenja, dragi, doviđenja, posljednjih se godina sve više vjeruje u teoriju da je ubijen. Iz Sergejevih pisama saznaje se da mu je 26 prijatelja smaknuto, a na svjetlo dana izašla je i činjenica da je njegov prijatelj Volf Erlih, s kojim je bio posebno povezan i kojemu je spomenuta pjesma i posvećena, bio tajni špijun. Nakon njegove smrti pod mnogim čudnim okolnostima su svijet napustili svi koji su u istrazi sudjelovali te se s pravom smatra da je vlast tog vremena inscenirala njegovo samoubojstvo.
Pišući razumljivo svima, glasom svoga srca, iskreno i surovo, koristeći teme prepune nade u bolje sutra koje su njegovi suvremenici htjeli vidjeti barem na papiru, ušao je u dubine duša svih koji su ga čitali. Svoj život, a i život svojih suvremenika, prepun nedaća i prevara, ispravljao je u snovima. Kako tada, tako i sada, u doba ratova na raznim lokacijama na globalnoj sceni, njegovi stihovi odjekuju u vječnosti. Jer čovjek sanja toliko sjajnu svjetlost koliko je mračna noć oko njega. I zbog toga je jedan od najvećih pjesnika ovoga svijeta u povijesti, čije će pjesme živjeti vječno. Sve druge pjesnike moguće je interpretirati na razne načine, Jesenjina je dovoljno čitati.
I biti ohrabren za neko bolje sutra, u okruženju besmislenosti rata, raznih interesa moćnika, u kojem se gubi duša čovječanstva. Uz stihove Sergeja Jesenjina, bitka za tu dušu nikad neće biti izgubljena.
Mario Lolić
