Povici „živio Putin!“, „dolje Francuska!“, „živjela Rusija!“ već danima se čuju na ulicama grada. No taj grad nije ni Moskva ni St. Petersburg već Niamey, glavni i najveći grad afričke države Niger.
Samo nekoliko dana ranije, vlada Nigera i predsjednik Mohamed Bazoum smijenjeni su s vlasti u vojnom udaru u kojem je jednu od glavnih uloga odigrala tzv. predsjednička garda, dakle nominalno – ljudi najodaniji predsjedniku.
No najprije kratki uvod.
Niger je država u zapadnoj Africi, bez izlaza na more i s velikim dijelom teritorija u saharskoj pustinji. Nezavisnost od Francuske stekla je 1960. godine, a od tada do danas u zemlji su se dogodila čak četiri vojna udara. Niger je, a to je također vrlo važno za napomenuti, država bogata zalihama urana zbog čega je sigurno u fokusu svih bitnijih geopolitičkih igrača. Pa iako je Niger nezavisna država 60 godina, Francuska ondje već dugo održava vojnu prisutnost, formalno zbog borbe protiv militanata kojih u regiji zvanoj Sahel svakako ne nedostaje. Amerikanci također u Nigeru drže dvije zračne baze s oko tisuću vojnika iz kojih su, u suradnji s lokalnim vlastima, pokreću akcije protiv islamista.
Treba reći da zasad nema nikakvih dokaza o direktnom ruskom učešću u vojnom udaru, no znakovite su izjave visokih ruskih dužnosnika. Pa tako službeni Kremlj poziva obje strane na suzdržanost, a ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov na što bržu ponovnu uspostavu ustavnog poretka. Predsjednik Putin ponovio je kako Rusija ne podržava nasilne promjene vlasti, no ne propušta napomenuti ruski narativ kako se i u Ukrajini 2014. dogodio nasilni puč koji su sve zapadne zemlje predvođene SAD-om podržale.
Tu je, naravno i grupa Wagner koja se, nakon svega što se dogodilo prošli mjesec, potpuno povukla iz Ukrajine. Borci Wagnera već dugo su prisutni u različitim afričkim zemljama, a povlačenje s ukrajinskog fronta, još će se dodatno moći koncentrirati na afrički kontinent koji im je važan iz geopolitičkih, no također i iz financijskih razloga. Toj tezi u prilog ide i izjava Jevgenija Prigožina koji, nije to tajna, u Africi posjeduje brojne rudnike vrijednih sirovina i koji je jedini od „viđenijih“ Rusa podržao vojni udar u Nigeru. U audio poruci na Telegramu Prigožin pozdravlja događaje u Nigeru i čak nudi pomoć Wagnera koji bi, po njegovim riječima, ponovno uveo red u zemlji.
Poznato je da je Wagner već neko vrijeme prisutan u susjednom Maliju koji je i sam iskusio vojni udar 2021. godine. I Mali je, baš poput Nigera, bivša francuska kolonija i ondje je, baš kao i u Nigeru, vojska preuzela vlast na valu nezadovoljstva zbog loše sigurnosne situacije u zemlji i nemoći službenih vlasti da izađu na kraj s brojnim militantnim skupinama. Frapantno sličan obrazac slijedi još jedna zapadnoafrička zemlja, Burkina Faso. I tamo je vojska preuzela vlast nakon brojnih optužbi da je vlada nesposobna boriti se protiv oružanih skupina koje teroriziraju zemlji. Zanimljivo je da su u sve tri zemlje prijenos vlasti pratili masovni skupovi te nasilni ispadi uključujući napade i spaljivanja francuskih veleposlanstava.
Regija poznata kao Sahel jedno je od najopasnijih područja na svijetu. Već godinama ondje djeluju ISIL, Al Qaida i Boko Haram, skupa s brojnim manjim militantnim skupinama. Ne čudi stoga da se radi o politički izuzetno nemirnoj regiji koja je samo u posljednjih nekoliko godina vidjela sedam nasilnih prijenosa vlasti.
Pa iako za sada doista nema dokaza da je Moskva direktno uključena u posljednje događaje u zapadnoj Africi, svaki prevrat koji tamošnje vlasti udaljava od Zapada i približava Rusiji, razlog je za zabrinutost, prvenstveno u SAD-u. Kremlj dosta uspješno iskorištava nesnalaženje i pogrešne politike zapadnih zemalja u Sahelu i premda Putinu možda ne ide sjajno u Ukrajini, u Africi je trenutno u vodstvu.
Davor Novevski
