Bio je to listopad 2020. kada je Hrvatsku šokirala vijest o napadu na Markovom trgu. Naime, radikalizirani mladić iz automatskog oružja počeo je pucati na policajce te je tom prilikom jednog i ozlijedio. Napadaču nikada nije suđeno iz vrlo jednostavnog razloga – nakon napada, počinio je samoubojstvo.
No istraga je ipak uslijedila, što je i logično nakon ovakvog događaja. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu tako je utvrdilo kako je napadač bio „vuk samotnjak“. Odnosno, nije imao pomagače. Nije bilo šire urote u ovom napadu koji se dogodio na Markovom trgu. Ipak, DORH je kasnije istaknuo kako bi se mladiću sudilo za terorizam da je živ.
I upravo na to pozvat će se predsjednik Vlade kako bi zatvorio Markov trg. Kako bi spriječio građane da njime prolaze te, za premijera još važnije, da na njemu prosvjeduju. Ili je možda ipak DORH bio taj koji se pozvao na premijerove riječi i potvrdio vođinu tezu o terorizmu? Tko će ga više znati.
Koji god redoslijed događaja bio u pitanju, nešto više od tri godine kasnije, Markov trg i dalje je zatvoren za sve. Nitko ne smije prići jednom od najpopularnijih trgova u Hrvatskoj. Baš nitko, od domaćih pa do fureštih koji se dođu slikati pred popularnom crkvom. No, je li stvarno tako? Pa… nije.
Opasne grupacije
AP će rado reći kako u Hrvatskoj postoje opasne grupacije (pritom ne misleći na onu kojoj i sam pripada). Reći će to iako je utvrđeno kako je napadač iz 2020. djelovao sam, a ne u grupaciji. I to će iskoristi kao argument za apsolutno zatvaranje Markovog trga uz jednu iznimku. Ako je u crkvi na Markovom trgu misa i vi kažete da idete na misu, e onda možete proći. Jer teroristi su svakakvi, ali lažljivci nisu.
Vjerojatno u sebi parafraziraju poznatu Rojsovu izjavu i misle: „Treba bit’ muško i priznat, jesam, terorist sam“. Ne bi oni lagali zašto žele ući na Markov trg. I nakon svega toga dolazimo do sadašnjosti. One u kojoj je Ustavi sud odbacio zahtjev Gonga da se ograda digne. Točnije, zahtjev je išao u smjeru određivanja je li zatvaranje Markovog trga te sprječavanje slobodnog okupljanja i kretanja građana, zakonito ili ne.
Ustavni sud zapravo je našao solomonsko rješenje. Nije rekao kako je OK zatvoriti javni trg i zabraniti okupljanja, ali nije rekao ni da to nije okej. Ne samo to, Ustavni sud nije se usprotivio želji građana da se taj trg ponovno otvori. Ali nije se usprotivio ni AP-u koji želi ostati ograđen od javnosti i stvarnosti. Naime, ustavni sud je sebe proglasio nenadležnim za ovo pitanje.
Navika življenja iza ograde
No, valjda je i prikladno da ta ograda stoji na Markovom trgu koliko i ova Vlada. Jer ako nas AP metaforički dijeli na nas i njih, zašto nas ne bi podijelio i fizički? Zar nema velike simbolike u tome da se metalnom ogradom sprječava građane da dođu pred neke od najvažnijih institucija? Kao i da se istom tom ogradom svim silama u ovim institucijama želi zadržati trenutnu kliku?
Na kraju krajeva, dobro je da se ministri što prije naviknu živjeti iza ograda i rešetaka. Vidimo kako mnogi idu u tom smjeru. A dok je dobrih istraživačkih novinara i Europskog tužiteljstva, možda i premijer zamjeni ovu ogradu, onom drugom. Nikad se ne zna.
Dario S.
